Urbano okruženje povezano s tjelesnom aktivnošću bolesnika s KOPB-om

Urbano okruženje povezano s tjelesnom aktivnošću bolesnika s KOPB-om

Čini se da su tjelesna aktivnost i tjelesna izvedba osoba s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) povezani s gustoćom naseljenosti, duljinom pješaka, nagibom terena i izloženošću dušikovom dioksidu (NO2) u blizini njihovih domova, prema novoj studiji koju je vodio Barcelonski institut za globalno zdravlje (ISGlobal), centar koji podržava zaklada "la Caixa".

Studija, nedavno objavljena u Istraživanju okoliša, otkrila je da je veća gustoća naseljenosti povezana s pacijentima koji poduzimaju manje koraka, više vremena u sjedećem položaju i lošijom tjelesnom izvedbom (s jačom povezanosti pronađenom kod ljudi sa simptomima depresije). Dulje pješačke ulice bile su povezane s više koraka i manje sjedilačkog vremena. Strmija padina povezana je s većim kapacitetom vježbanja. Naposljetku, veća dugotrajna izloženost NO2 (pokazatelj onečišćenja zraka uzrokovanog prometom) bila je povezana s više vremena provedenog u sjedećem položaju i većim poteškoćama s tjelesnom aktivnošću.

Istraživači su zaključili da ove čimbenike okoliša u susjedstvu treba uzeti u obzir tijekom kliničkih susreta s pacijentima i pri razvoju strategija urbanog i prometnog planiranja usmjerenih na promicanje tjelesne aktivnosti kod pacijenata s kroničnom bolešću. Istraživanja urbanog okoliša često su ignorirala ovu populaciju, koja trenutno čini oko 35% urbanog stanovništva u Europi.

KOPB karakterizira progresivno ograničenje protoka zraka, što dovodi do nedostatka zraka i često ograničava sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Bolesnici su obično manje aktivni od zdravih kontrolnih osoba od ranih stadija bolesti, a ta neaktivnost negativno utječe na prognozu KOPB-a. Stoga se bolesnicima s KOPB-om preporučuje tjelesna aktivnost, a važno je znati i razumjeti koji čimbenici, osim same bolesti, mogu utjecati na navike tjelesne aktivnosti bolesnika.

Novo istraživačko pitanje

Studija je imala za cilj procijeniti, u bolesnika s blagim do vrlo teškim KOPB-om, povezanost između urbanog okruženja i tri varijable: objektivne tjelesne aktivnosti (dnevni broj koraka i vrijeme sjedi), iskustvo tjelesne aktivnosti (percipirane poteškoće tijekom aktivnosti) i funkcionalna sposobnost vježbanja (udaljenost prijeđena tijekom šest minuta hodanja).

Studija je koristila podatke 404 pacijenta s KOPB-om iz multicentrične studije provedene u pet obalnih općina Katalonije (Badalona, ​​​​Barcelona, ​​​​Mataró, Viladecans i Gavà). 85 posto pacijenata bili su muškarci, a prosječna dob bila je 69 godina. U prosjeku su pacijenti hodali 7524 koraka dnevno.

Kako bi procijenili čimbenike urbane okoline kojima je svaki pacijent bio izložen, istraživači su koristili geokodirane adrese stanovanja kako bi odredili gustoću stanovništva popisnog trakta, duljinu pješačkih ulica u susjedstvu, nagib terena i dugotrajnu (tj. godišnju) izloženost buci uličnog prometa, NO2 i česticama (PM2,5).

Rezultati istraživanja: Četiri asocijacije

Prvo značajno otkriće je da je veća gustoća naseljenosti bila povezana s lošijom tjelesnom aktivnošću i lošijim rezultatima u bolesnika s KOPB-om. Predloženo je da bi gustoća mogla imati stimulirajući učinak jer je povezana s više trgovina i usluga te boljim javnim prijevozom, ali kada je gustoća vrlo visoka - kao u Barceloni, gdje je regrutirano 46% pacijenata - to bi moglo imati negativan učinak zbog povećanog prometa, opasnosti od ispušnih plinova i buke."

Maria Koreny, postdoc vanjska suradnica i glavna autorica

Osim toga, utvrđeno je da je negativan učinak velike gustoće naseljenosti bio puno jači kod pacijenata sa simptomima depresije, vjerojatno zbog neugodnosti uzrokovane simptomima kao što su nedostatak zraka i otežano hodanje u javnosti.

Drugo, što se tiče duljine pješaka, koja je povezana s više koraka i manje vremena provedenog u sjedećem položaju, Koreny je komentirao: "Postoji rasprava o tome potiče li duljina pješaka izravno više hodanja ili se ta povezanost može objasniti činjenicom da više hodanja pješaka odražava niže razine onečišćenja zraka, iako naša analiza ne podupire ovu drugu hipotezu."

Treće, istraživanje je pokazalo da je strmija padina povezana s većim kapacitetom vježbanja. Prema Korenyju, "pacijenti s KOPB-om koji žive u brdovitom području mogu imati koristi od kontinuiranog učinka vježbanja."

Naposljetku, studija je pokazala da su više razine NO2 povezane s dužim vremenom sjedenja i većim poteškoćama s tjelesnom aktivnošću. Smatra se da bi više razine onečišćenja zraka mogle povećati nedostatak daha kod bolesnika s KOPB-om, koji bi mogli smanjiti napor kako bi izbjegli osjećaj nedostatka zraka, što bi zauzvrat dovelo do mišićne i kardiorespiratorne dekondicije.

PM2.5 i izloženost buci nisu bili povezani s tjelesnom aktivnošću ili tjelesnom izvedbom.

Razvijte strategije na temelju nalaza

"Naša otkrića imaju implikacije na istraživanje, kliničko upravljanje i urbanu zdravstvenu politiku", komentirala je zadnja autorica Judith Garcia-Aymerich, voditeljica programa za nezarazne bolesti i okoliš na ISGlobalu.

"Ovi rezultati omogućit će razvoj strategija za učinkovito promicanje tjelesne aktivnosti kod bolesnika s KOPB-om", istaknula je Garcia-Aymerich. Primjer bi bio savjetovanje ovih pacijenata da hodaju u brdovitim područjima (kako bi poboljšali svoju funkcionalnu fizičku izvedbu) iu manje zagađenim područjima ili u manje zagađeno doba dana (kako bi povećali svoju tjelesnu aktivnost i ublažili negativne učinke onečišćenja zraka uzrokovanog prometom).

Dodala je: "Bit će zanimljivo dodatno istražiti vjerojatnu 'korisnu' ulogu pješačkih područja, kao i karakteristike okoline na mikro razini - na primjer dostupnost i stanje klupa - i kako se te karakteristike mogu integrirati u intervencije za promicanje tjelesne aktivnosti."

Istraživači su također istaknuli važnost rješavanja osjećaja ranjivosti pacijenata povezanih s kroničnom bolešću - kao što je nedostatak daha ili neugoda zbog toga što ih vide s ograničenom pokretljivošću u KOPB-u - jer oni mogu neutralizirati pozitivne učinke čimbenika iz okoliša (npr. ulice pogodne za život). promatrana u općoj populaciji. "Treba se pozabaviti ovim potencijalnim preprekama tjelesnoj aktivnosti, posebno u odnosu na pacijente s problemima mentalnog zdravlja", objasnio je Garcia-Aymerich.

Izvor:

Institut za globalno zdravlje u Barceloni (ISGlobal)

Referenca:

Koreny, M. i sur. (2022) Urbano okruženje i tjelesna aktivnost i izvedba u bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću. Istraživanja okoliša. doi.org/10.1016/j.envres.2022.113956.

.