Važnost ranog dijagnosticiranja autizma

Važnost ranog dijagnosticiranja autizma

Rano otkrivanje i dijagnoza autizma nikada se ne može prenaglasiti. Može mnogo doprinijeti transformaciji autistične djece u neurotipičnu djecu.

Mnoga autistična djeca stavljena su na listu čekanja i propuštaju rane bihevioralne intervencije i druge pogodnosti jer stručnjaci često odbijaju pružiti ranu dijagnozu.

Autizam se donedavno smatrao doživotnim invaliditetom i ponavljao se u gotovo svim definicijama bolesti. Dijagnoza je stoga namjerno odgođena čak i kada su svi simptomi bili prisutni. Razlog je bio osigurati da su djeca stabilna u vrijeme postavljanja dijagnoze i da se s vremenom ne mijenjaju. U mnogim slučajevima dijagnoza je odgađana godinama.

Nedavno je sve više dokaza koji negiraju vjerovanje da je autizam doživotan. Studije su pokazale da mnoga djeca s dijagnosticiranim autizmom više ne trebaju terapiju i više ne zadovoljavaju dijagnostičke kriterije.

Nedavna analiza podataka o 18 500 autistične djece otkrila je da je vjerojatnije da će imati razvojnih i zdravstvenih problema s jedva devet mjeseci imala djeca kojima je autizam dijagnosticiran prije pet godina od onih koji nisu bili u spektru autizma. Do treće godine djeca su imala više komunikacijskih, motoričkih i senzornih problema te pogoršano socijalno i emocionalno zdravlje.

Različita istraživanja djece s autističnom braćom i sestrama potvrdila su spoznaje o važnosti i primjerenosti rane dijagnoze. Ta se djeca smatraju ranjivom na autizam i mnoga od njih pokazivala su znakove kao što su nedostatak društvenog angažmana i ponavljajuće ponašanje.

Nekoliko je studija istaknulo štetan dugoročni ishod kasne dijagnoze autizma i nedostatka neposredne intervencije. Većina odraslih osoba s autizmom kojima dijagnoza nije dijagnosticirana do dobi od šest godina ima uglavnom konstantan IQ iznad 40. godine. Gotovo četvrtina tih odraslih osoba ne može se procijeniti jer ne razvijaju jezične vještine iznad onih trogodišnjaka, a također se upuštaju u samoozljeđivanje i agresivno ponašanje. To je dijametralno suprotno od rezultata rane terapije primijenjene analize ponašanja (ABA) provedene u SAD-u.

Prevalencija autizma u Sjedinjenim Državama među 12-godišnjacima je oko 3,5 posto. ABA terapija nije uvijek dostupna. Kakve šanse ta djeca imaju kad navrše 40 godina?

Većina autistične djece izraste u odrasle osobe s autizmom, a izazovi se povećavaju kako godine prolaze. Potrebno je mnogo učiniti kako bi se unaprijedile njihove vještine i poboljšala kvaliteta života kroz ranu dijagnozu i intenzivnu njegu. Odgađanje dijagnoze zbog zastarjelih i slabo opravdanih ideja više nije opcija.

Inspiriran Kalpeshom Z Makwanom