Promjena osobnosti: pet simptoma frontotemporalne demencije

Promjena osobnosti: pet simptoma frontotemporalne demencije

Frontotemporalna demencija (FTD) jedan je od rjeđih oblika demencije i posljednjih je godina dobila više pozornosti, osobito u slučajevima visokog profila kao što je onaj američkog glumca Brucea Willisa. Ovu posebnu vrstu demencije ne karakterizira gubitak pamćenja poput poznatije Alzheimerove demencije. Umjesto toga, ono postaje vidljivo kroz ozbiljne promjene u osobnosti i ponašanju pogođene osobe, što razumijevanje i podršku čini posebno izazovnim za rodbinu.

Frontotemporalna demencija je posljedica smrti živčanih stanica u frontalnim i temporalnim područjima mozga, što prvenstveno utječe na emocionalne i interpersonalne vještine oboljelih. Uzrok stanične smrti još uvijek je uglavnom neistražen. U nekim slučajevima, genetski čimbenik može igrati ulogu, s promjenama u genomu koje dovode do povećanog rizika. Bolest u približno istoj mjeri pogađa muškarce i žene, a može se javiti u vrlo mladoj dobi, ponekad i ispod 30 godina.

Tipični simptomi frontotemporalne demencije

Rani simptomi koji često privlače pažnju uključuju gubitak empatije i vidljivo stanje apatije. Rezultat može biti društvena izolacija jer se oboljeli često povlače od prijatelja i obitelji. Osim toga, impulzivno i neprimjereno ponašanje u kombinaciji s agresijom nije neuobičajeno. Ove promjene ponašanja su posebno zabrinjavajuće i mogu učiniti život s pogođenom osobom izuzetno teškim.

• Empathieverlust
• Apathie und Gleichgültigkeit
• Enthemmung, auch in sexueller Hinsicht
• Aggressives, gereiztes und unangemessenes Verhalten
• Taktlosigkeit

Ovi simptomi mogu biti vrlo uznemirujući za članove obitelji. Proživljavaju bolnu transformaciju osobe koju su nekad poznavali. Srodnici se često susreću s osjećajem bespomoćnosti jer su emocionalnost i kontakt s bližnjima jako ograničeni.

Dijagnosticiranje frontotemporalne demencije je sve samo ne jednostavno. Simptomi se često netočno tumače kao izraz drugih mentalnih bolesti poput manije ili shizofrenije. Ključno je da liječnici provedu temeljitu anamnezu, uključujući zapažanja i izvješća rodbine. To pomaže u donošenju ispravnih zaključaka i izbjegavanju pogrešne dijagnoze. Dijagnostički postupci uključuju jednostavne testove kao što je mini test mentalnog statusa ili specifične testove inventara koji se fokusiraju na ponašanje.

Izazov takve dijagnoze je velik, budući da se promjene u ponašanju i osobnosti često ne povezuju odmah s proglašavanjem oblika demencije. To može biti frustrirajuće za medicinsku profesiju, kao i za oboljele i njihove obitelji.

Unatoč značajnim izazovima koji dolaze s dijagnozom demencije, važno je da oboljeli imaju osobne ciljeve i provedu svoje konačne želje. Rođaci mogu igrati važnu ulogu pružajući podršku i vodstvo. Preporučljivo je rano riješiti financijska pitanja i imati otvoren dijalog kako bi se olakšao prijelaz u ovu težu fazu života.

Sve u svemu, frontotemporalna demencija nažalost pokazuje koliko duboko bolest može utjecati na cijeli život osobe i njezine rodbine. Ključno je da društvo razvije razumijevanje izazova povezanih s ovom i drugim oblicima demencije. Poznavanje simptoma i njihovih učinaka prvi je korak u zadovoljavanju potrebe za pomoći i pružanju potrebne podrške oboljelima i članovima njihovih obitelji.