Lijekovi za dijabetes GLP-1RA i SGLT2I smanjuju rizik od demencije kod starijih osoba, nalazi studije

Lijekovi za dijabetes GLP-1RA i SGLT2I smanjuju rizik od demencije kod starijih osoba, nalazi studije

Nova studija povezuje dva široko propisivana lijeka za dijabetes s 33-43% manjim rizikom od Alzheimerove bolesti i srodnih demencija, nudeći nadu za transformaciju postojećih tretmana za rješavanje jedne od najrazornijih bolesti starenja.

Studija nedavno objavljena u časopisuJAMA -Neurologijautvrđuje potencijalni utjecaj novih lijekova protiv dijabetesa na rizik od Alzheimerove bolesti i povezane demencije (ADRD).

Novi pristupi liječenju ADRD-a

ADRD, karakteriziran progresivnim kognitivnim oštećenjem, trenutno pogađa oko sedam milijuna starijih osoba u Sjedinjenim Državama. Istraživači predviđaju da će do 14 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama biti dijagnosticirana do 2060. Nedavno je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila nekoliko tretmana koji modificiraju bolest za liječenje ADACANMABS-om i donanemabom, od kojih su neki adukanumab, lekanemab i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemab, i donanemaNemab) i donanemab; Međutim, njihova učinkovitost i rizici ostaju nejasni.

Kako bi prevladali visoke troškove i potencijalne štetne učinke povezane s novim AD lijekovima, istraživači su sve više zainteresirani za prenamjenu postojećih lijekova za nove terapijske indikacije. Na primjer, nekoliko je studija nedavno izvijestilo da lijekovi s niskom razinom glukoze kao što su agonisti receptora peptida-1 sličnog glukagonu (GLP-1RA) i inhibitori natrijevog glukoznog kotransportera-2 (SGLT2I) mogu smanjiti rizik od ADRD-a. Unatoč ovim opažanjima, povezanost između ovih lijekova i rizika od ADRD-a ostaje nejasna.

Rezultati studije

Elektronički podaci o zdravlju od Konzorcija za klinička istraživanja Florida+ dobiveni su između siječnja 2014. i lipnja 2023. Svi su pacijenti bili stari najmanje 50 godina i s dijagnozom T2DM bez prethodne dijagnoze ADRD-a.

Pacijenti kojima su propisani ili GLP-1RAS ili SGLT2I vjerojatnije su bili žene, mlađe od ukupne dobi skupine T2DM i imali viši krvni tlak u usporedbi s pacijentima kojima su propisani drugi lijekovi za snižavanje glukoze.

Učestalost ADRD-a u pacijenata kojima je propisan GLP-1RS u usporedbi s drugim lijekovima protiv dijabetesa bila je 4,35 odnosno 6,6 na 1000 ljudi. Pacijenti kojima je propisan SGLT2I također su imali manji rizik od ADRD-a, po stopi od 4,19 slučajeva na 1000 ljudi u usporedbi sa 7,23 slučaja kod pacijenata kojima su propisani drugi lijekovi za snižavanje glukoze.

Ovi rezultati pokazuju da su i uporaba GLP-1RA i uporaba SGLT2 bile povezane sa značajno smanjenim rizikom od razvoja ADRD-a. Nije primijećena značajna razlika u riziku ADRD-a pri usporedbi upotrebe GLP-1RA i SGLT2.

GLP-1RA povezani su s brojnim zdravstvenim dobrobitima koje mogu pridonijeti smanjenom riziku od ADRD-a kod dijabetičara, od kojih neki uključuju smanjenu neuroinflamaciju, poboljšanu osjetljivost na inzulin u mozgu i veću neurogenezu. Ovi lijekovi također mogu pospješiti sinaptičku plastičnost dok smanjuju nakupljanje amiloid-β i tau proteina.

SGLT2I također može povećati protok krvi u mozgu i smanjiti izloženost oksidirajućim molekulama dok istovremeno potiče funkciju mitohondrija.

Obje klase lijekova povezane su s poboljšanim vaskularnim zdravljem i korisnim metaboličkim učincima koji su snažno povezani s kognitivnim učinkom. Mehanizmi djelovanja zajednički između GLP-1RAS i SGLT2IS vjerojatno doprinose njihovom sličnom profilu smanjenja rizika za ADRD.

Korištenje GLP-1RA povezano je s 33% nižim rizikom od ADRD-a, dok je korištenje SGLT2I povezano s 43% nižim rizikom u usporedbi s drugim lijekovima za snižavanje glukoze. “

Budući izgledi

Razvoj ADRD-a dugotrajan je proces koji obično traje nekoliko godina, s patološkim promjenama koje se često događaju prije nego što se mogu otkriti klinički simptomi. Stoga, zbog kratkog razdoblja praćenja za trenutnu analizu, potrebne su dodatne studije kako bi se potvrdili dugoročni neuroprotektivni učinci GLP-1RAS i SGLT2I.

Potrebne su longitudinalne studije, posebno randomizirana kontrolirana ispitivanja (RCT), kako bi se pratili dugoročni učinci GLP-1RA i SGLT2I na rizik ADRD-a kod dijabetičara. Dodatne studije koje koriste rigoroznije analitičke metode uz prilagodbu faktora kovarijate također su opravdane.

Međutim, rezultati studije sugeriraju da GLP-1RAS i SGLT2I imaju neuroprotektivne učinke koji bi se mogli koristiti kao dio širih terapijskih režima za sprječavanje ADRD-a kod dijabetičara. Značajno je da je smanjeni ADRD rizik ostao dosljedan kada su u analizi uzeti u obzir različite etničke pripadnosti, spol, status pretilosti i uporaba inzulina ili metformina, što ukazuje na mogućnost generalizacije ovih opažanja.

Izvori: