ADHD kod odraslih: dijagnoza i liječenje

ADHD kod odraslih: dijagnoza i liječenje

ADHD kod odraslih: dijagnoza i liječenje

ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnost) je neurološki poremećaj koji se često povezuje s djecom. Međutim, važno je razumjeti da se ADHD može pojaviti u odrasloj dobi i često se ne liječi. U ovom ćemo članku razmotriti dijagnosticiranje i liječenje ADHD-a kod odraslih.

Uvod u ADHD kod odraslih

ADHD pogađa ljude svih dobi i spolova. Prema studijama, procjenjuje se da 2-5% odrasle populacije pati od ovog poremećaja. Simptomi mogu ometati svakodnevni život, kao što su poteškoće s koncentracijom, impulzivnost i hiperaktivnost.

Općenito, ADHD se kod djece manifestira drugačije nego kod odraslih. Djeca obično pokazuju hiperaktivno ponašanje kao što je stalno kretanje ili glasno pričanje. Nasuprot tome, vjerojatnije je da će odrasle pacijente karakterizirati nemir ili unutarnja napetost.

Točan uzrok ADHD-a nije poznat, ali istraživači vjeruju da kombinacija genetskih čimbenika, kao i utjecaja okoline može biti odgovorna za razvoj poremećaja.

Dijagnoza ADHD-a kod odraslih

ADH obično dijagnosticiraju stručnjaci kao što su psihijatri ili neurolozi koji su specijalizirani za mentalno zdravlje. Proces obično uključuje nekoliko koraka:

1. Anamneza i klinička procjena

Liječnik započinje detaljnim razgovorom s pacijentom kako bi prikupio podatke o simptomima, njihovom trajanju i utjecaju na svakodnevni život. Mogu se postaviti i pitanja o povijesti ADHD-a u obitelji.

2. Promatranje u svakodnevnom životu i evaluacija funkcionalnih oštećenja

Za postavljanje točne dijagnoze važno je promatrati bolesnika u njegovom svakodnevnom okruženju. Liječnik može koristiti ciljane upitnike ili razgovarati s pacijentovim učiteljima ili kolegama s posla.

3. Isključite druge bolesti

Važno je isključiti da simptomi nisu uzrokovani drugim psihičkim ili fizičkim bolestima. To može zahtijevati sveobuhvatan pregled uključujući pretrage krvi i postupke snimanja.

4. Usporedba s dijagnostičkim kriterijima prema DSM-5/ICD-10

Na kraju se prikupljene informacije uspoređuju s dijagnostičkim kriterijima prema DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) ili ICD-10 (Međunarodna statistička klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema).

Dijagnosticiranje ADHD-a kod odraslih može biti izazovno jer su se mnogi odrasli pacijenti prilagodili svojim simptomima i dobro ih prikrivaju.

Liječenje ADHD-a kod odraslih

Liječenje ADHD-a kod odraslih obično uključuje kombinaciju lijekova, psihoterapije i praktičnih strategija za suočavanje sa svakodnevnim životom. Važno je da se terapija prilagodi individualno pacijentu.

1. Lijekovi

Stimulansi poput metilfenidata ili amfetamina često se koriste za liječenje ADHD-a kod odraslih. Ovi lijekovi mogu pomoći u smanjenju simptoma kao što su impulzivnost i nedostatak koncentracije. Međutim, korištenje uvijek treba provoditi pod liječničkim nadzorom.

2. Psihoterapija

Psihoterapijski pristupi poput kognitivne bihevioralne terapije mogu pomoći u boljem suočavanju s izazovima ADHD-a. Učenjem strategija suočavanja i poboljšanjem samoorganizacije može se povećati kvaliteta života.

3. Podrška kroz strukturiranje i organizaciju

Osobe s ADHD-om često imaju koristi od jasnih struktura i dobre organizacije u svakodnevnom životu. To može pomoći u smanjenju ometanja i učinkovitijem dovršavanju zadataka.

4. Promjene načina života

Zdrav način života može pozitivno utjecati na simptome. Redovita tjelovježba, dovoljno sna i uravnotežena prehrana trebaju biti dio svakodnevnog života.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Pitaj:Kako se simptomi odraslog bolesnika s ADHD-om razlikuju od onih djeteta?

Odgovor:Dok djeca s ADHD-om često pokazuju hiperaktivno ponašanje, kod odraslih se poremećaj često manifestira kao unutarnji nemir ili napetost.

Pitaj:Može li se ADHD liječiti u odrasloj dobi?

Odgovor:Da, kombinacija lijekova, psihoterapije i praktičnih strategija može pomoći u smanjenju simptoma ADHD-a kod odraslih.

zaključak

ADHD nije isključivo dječji poremećaj. Odrasli pacijenti također mogu patiti od posljedica ove neurološke bolesti. Rana dijagnoza i individualizirano liječenje presudni su za učinkovito liječenje ADHD-a kod odraslih. Važno je razumjeti da je svaki slučaj jedinstven i da može zahtijevati različite terapijske pristupe. U prosjeku, mozak osobe s ADHD-om ima oko 5 posto manje volumena od mozga osobe bez ADHD-a.” (Izvor: [članak Hanka Greena])