Radnici u noćnoj smjeni imaju lošije pamćenje i manje su pažljivi od onih koji rade od 9 do 5 jer im tjelesni satovi nisu usklađeni, pokazuje istraživanje

Radnici u smjenama imaju lošije pamćenje i sporiju mentalnu brzinu jer su njihovi unutarnji satovi u kvaru, pokazuje studija.

Prelazak s noćne na dnevnu smjenu dugo se povezivao s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su poremećaji spavanja, bolesti srca, pretilost i problemi s raspoloženjem.

Smatra se da je uzrokovana poremećajem tjelesnog cirkadijalnog ritma, našeg unutarnjeg sata koji otpušta hormone koji nas potiču na spavanje kad padne mrak.

Sada je nova analiza austrijskih stručnjaka otkrila da smjenski rad također može utjecati na rad mozga.

Skupili su brojne studije o ovoj temi i otkrili da su smjenski radnici imali "značajno lošije rezultate" od svojih kolega koji nisu smjenski u pet od šest kategorija. To uključuje manje pozornosti i slabiju kontrolu impulsa, što bi moglo povećati rizik od nesreća i pogrešaka na radnom mjestu.

Stručnjaci su predložili da poslodavci potiču radnike na pauze za drijemanje kako bi osigurali zaštitu njihovih mentalnih funkcija.

Smjenski rad, u kojem ljudi rade duže od tradicionalnih 9 do 5 radnih sati, obično do kasno u noć i rano ujutro, bitan je dio modernog društva. Oni uključuju smjenske radnike koji pružaju 24-satnu podršku NHS-u, kao i osoblje pozivnog centra za korisnike kao što su: B. iz banaka i/ili IT tvrtki.

Procjenjuje se da otprilike jedan od osam Britanaca radi noćne smjene, a procjenjuje se da umor svake godine uzrokuje nesreće na radnom mjestu u vrijednosti do 240 milijuna funti.

Austrijski stručnjaci analizirali su rezultate mentalnih performansi iz 18 studija koje su ispitivale gotovo 19.000 ljudi koji su uspoređivali smjenske radnike s njihovim kolegama tijekom uobičajenog radnog vremena

Stručnjaci s Privatnog sveučilišta Sigmund Freud analizirali su rezultate 18 različitih studija o smjenskom radu i funkciji mozga objavljenih između 2005. i 2020. godine, u kojima je sudjelovalo ukupno gotovo 19.000 ljudi.

Uspoređivali su rezultate na temelju brzine obrade sudionika, radne memorije, pažnje, kontrole impulsa i situacijske reakcije, kao i sposobnosti filtriranja nevažnih vizualnih znakova i nesvjesnog prebacivanja između zadataka.

Pet studija uspoređivalo je radnike u fiksnim smjenama s ljudima koji su radili standardno devet do pet sati.

Jedanaest studija uspoređivalo je radnike u rotirajućim smjenama s redovnim radnicima. Preostale dvije studije nisu izvijestile o vrsti smjene koju su uspoređivale.

Polovica studija bavila se medicinskim radnicima, dok je ostatak pokrivao niz različitih profesija, istaknuli su autori.

Rezultati istraživanja zatim su sažeti i pokazali su da su smjenski radnici imali lošije rezultate u pet od šest procijenjenih kategorija.

Otkrili su značajno velik utjecaj na kontrolu impulsa i situacijski odgovor smjenskih radnika, što je sposobnost uma da obradi informacije kako bi planirao ponašanje.

Manji, ali još uvijek značajan utjecaj primijećen je kod smjenskih radnika na brzinu mentalne obrade, pamćenje, pažnju i sposobnost filtriranja nevažnih informacija.

Međutim, utvrđeno je da smjenski radnici imaju istu sposobnost prebacivanja između različitih radnih zadataka kao i njihovi kolege od 9 do 5.

Profesor Alfred Barth, stručnjak za psihologiju i glavni autor studije, rekao je: "Smanjena neurobihevioralna izvedba kod radnika koji rade u smjenama mogla bi igrati važnu ulogu u ozljedama i pogreškama povezanim s radom."

Dodao je da postoje zaštitne mjere koje radna mjesta mogu poduzeti, kao što su: sobe za drijemanje, planovi oporavka radnika i redovito praćenje osoblja kako bi se smanjio potencijalni utjecaj slabijeg mentalnog učinka.

Profesor Barth je priznao da je njihova analiza imala određena ograničenja zbog niza testova koje je svaka studija koju su ispitivali koristila za mjerenje kognitivnih performansi.

Dodao je da studije također pokrivaju različita zanimanja s različitim zahtjevima i opterećenjima, što znači da rezultati mogu precijeniti ili podcijeniti utjecaj smjenskog rada na zaposlenike.

Budući da su sudionici studije promatrali sudionike samo u jednom trenutku, a ne tijekom dugog vremenskog razdoblja, smjenski rad se ne može jasno zaključiti kao uzrok slabijeg mentalnog učinka, nastavio je profesor Barth.

Kazao je da bi u ovom području trebalo više istraživanja kako bi se poboljšala kvaliteta znanja.

Rad u smjenama dugo se povezivao s povećanim rizikom od dugotrajnih bolesti u usporedbi s onima koji rade redovito.

Prethodno istraživanje pokazalo je da 45 posto žena i 40 posto muškaraca koji rade u smjenama u NHS-u imaju dugotrajnu bolest, u usporedbi s 39 posto odnosno 36 posto onih koji rade izvan smjene.