Zašto nije cool biti usamljen

Zašto nije cool biti usamljen

Znate li zašto nije cool biti usamljen?

Jer to bi trebalo spadati u predrasude koje ljudi imaju o starijim ljudima – slabima, o drugima ovisnima, bolesnima i neraspoloženima.

Biti cool ne znači uklapati se u kalup koji je društvo napravilo za nas. To je tablet za korištenje ne za artritis, dijabetes, visoki krvni tlak ili probleme sa srcem, već za druženje sa svojim prijateljima na mreži ili igranje igrica na mreži.

Naravno, društvo nije odgovorno samo za svoj snishodljiv odnos prema starijim ljudima. I mi smo suučesnici!

Volimo se vraćati u prošlost kako bismo bili sentimentalni i nostalgični prema prošlosti. Kao pokvarena ploča, često se sjećamo vremena kada smo se igrali sa svojom djecom dok su bila mala, našeg prvog spoja, našeg prvog posla, kada smo se vjenčali i mnogih drugih stvari koje nas samo vode na put depresije.

Prošlost je prošlost, a razmišljati o njoj znači šutjeti, ostati statični, dok bismo u ovom trenutku života trebali raditi stvari koje smo oduvijek željeli, ali nismo imali vremena, posjećivati ​​mjesta o kojima smo sanjali, ali koja su do sada ostala samo san, ili upoznavati ljude, možda svoju srodnu dušu, sada kada smo slobodni za to.

Osim ako nismo pretjerano sentimentalni, postanemo toliko uznemireni da naša djeca ponekad opominju naše unuke da ne prave toliku buku ili da "mrgovoljni starac iz susjedne sobe" pozove gremline i vještice i odvede ih u daleku, daleku, daleku zemlju, gdje ih više nikada neće pronaći.

Jednog nedjeljnog popodneva bio sam sam kod kuće kao i obično, gledajući HBO.

Postao sam bezvoljan kad su se uvukli osjećaji usamljenosti. Iznenada me nazvala moja kći i pitala me kako sam. Rekao sam joj da sam dobro.

Tada je pukla brana. Počeo sam plakati i rekao joj da se osjećam jadno usamljeno i da mislim da to više ne mogu podnijeti.

Može se činiti neugodnim da me ova epizoda naučila vrlo vrijednu lekciju - nikad ne gledaj filmove nabijene emocijama kada sam sam kod kuće. To je upozorenje, gotovo kao "Ne igraj se šibicama", urezano u moju krhku svijest.

Ako morate sami kod kuće gledati televiziju, trebali biste daljinskim upravljačem pronaći komedije, crtiće ili programe "Kako to". Klonite se programa od kojih vam srce brže kuca, nadbubrežne žlijezde rade malo više.

Bolje je uopće ne gledati TV kad ste sami. Izađite van, prošećite svojim travnjakom, počupajte korov iz svog vrta, idite u podrum i pogledajte možete li učiniti nešto da odagnate dosadu. ili popiti nekoliko piva sa susjedom. Učinite sve što vaše misli odvraća od vas samih prema nekome ili nečem drugom.

Samoća je loše društvo

Usamljenost je neugodna emocija uzrokovana tjeskobnim osjećajem nepovezanosti s drugima ili nedostatka zajednice s grupom.

Osobito su ugrožene udovice ili razvedene starije osobe, osobe s zdravstvenim problemima, tjelesnim invaliditetom te osobe koje nisu ostvarile svoje životne ciljeve.

Kao emocija, subjektivna je. Možete se osjećati usamljeno ili živahno u grupi čak i kada ste sami (anketa pokazuje da ljudi koji žive sami nemaju napadaje usamljenosti ili se uopće osjećaju usamljeno).

A to je loše društvo jer kada postane kronično, lako može izazvati stres koji može dovesti do depresije i melankolije. Može povećati rizik od bolesti srca i Alzheimerove bolesti. Prije nego što vas sve te stvari snađu, držat ćete se za sebe, držati se podalje od svijeta, iscrpiti svoju energiju i svoj entuzijazam za život.

Lagao bih kad bih rekao da nemam napadaje usamljenosti. Činim to češće nego što bih želio priznati. Čak to primjećujem i kad sam u prepunom kafiću. Ali jednostavno to moram gurnuti u stranu jer je napad tjeskobe, koji obično slijedi odmah iza, zastrašujući osjećaj.

Do sada sam bio uspješan u tome. Imam grupu podrške sa svojim prijateljima teniserima i nastavljam pisati. Kad stvari izmaknu kontroli, razgovaram sa svojom kćeri.

Uvijek je tu kad je trebam.

Kao ona HBO epizoda koju sam spomenuo gore. Kad sam joj između jecaja rekao da se osjećam jako usamljeno, odmah je rekla čarobne riječi:“OK, idemo van na večeru.”

Život starije osobe je hirovit i neizvjestan. Svaki dan je blagoslov koji ne treba protratiti u brigama, osjećaju usamljenosti ili besposlenosti. Svaki dan je prilika da napravimo razliku, ako ne u tuđim životima, onda u našim.

Svaki dan treba živjeti tako da, ako ne dočekamo još jedan izlazak sunca, ljudi kažu:“Izgleda tako sretno!”

I to je super, zar ne?

Nadahnut Josephom Dabonom