Autizam i metode podučavanja koje najbolje funkcioniraju u školi

Autizam i metode podučavanja koje najbolje funkcioniraju u školi

Autizam i strategije poučavanja kod djece moraju biti individualizirane kako bi se postigao najveći mogući uspjeh. Djeca s autizmom često imaju poteškoća u učenju istom brzinom kao i neautistična djeca. Stoga je potrebno napraviti vrlo specifične promjene u autizmu i metodama podučavanja kako bi se zadovoljile jedinstvene potrebe autistične djece.

Sljedeći popis uključuje strategije podučavanja autizma za koje je poznato da pomažu autističnoj djeci u učionici. Ovo su samo široki opisi, jer strategije koje se prakticiraju moraju biti specifične za dijete, ovisno o potrebama, simptomima i snazi ​​pojedinca.

1. Autistična djeca obično vizualno uče. Stoga treba pažljivo osmisliti vizualnu strukturu cjelokupnog okruženja za učenje kako bi dijete moglo jasno vidjeti i razumjeti što se od njega očekuje. To bi trebalo uključivati ​​jasno definirane radne stanice i druge osnovne elemente učionice. Vizualni rasporedi također su važan dio vizualne strukture učionice jer omogućuju autističnom djetetu da ima koristi od predvidljive rutine u kojoj su očekivanja posebno vizualno postavljena. Ovo smanjuje neočekivane događaje i omogućuje učenicima da predvide i pripreme se za prijelaze u svom danu.

2. Stimulaciju u učionici – osobito vizualnu i slušnu – treba pažljivo razmotriti i kontrolirati gdje je to moguće. Mnogi učenici s autizmom mogu lako postati pretjerano stimulirani vizualnim i slušnim unosom i mogu imati poteškoća u dovršavanju lekcija ako im pažnju odvlače ili su preplavljeni zvukovima, svjetlima ili slikama kojima se ne može pravilno upravljati. Radna mjesta trebaju biti podalje od pretjerane slušne i vizualne stimulacije (posebno buke, kretanja i treperenja ili jakog svjetla) kako bi se omogućila optimalna koncentracija i učenje.

3. Mnoga autistična djeca bore se ili tek trebaju razviti komunikacijske vještine, osobito izražajne komunikacijske vještine. Također mogu biti potrebne upute za neverbalne učenike. Augmentativni komunikacijski sustav (metode ili uređaji za podršku komunikaciji) može biti od velike koristi autističnim učenicima svih komunikacijskih razina. To može uključivati ​​strategije kao što je PECS (Picture Exchange Communication System), koji koristi slikovne kartice za izražavanje riječi za objekte, osjećaje, koncepte, mjesta i druga područja gdje su riječi obično korisne.

4. Poučavanje socijalnih vještina obično je jedan od težih aspekata kurikuluma. Općenito, najbolje je poučavati društvene vještine vrlo izravno. Učenici s autizmom obično ne razvijaju društvene vještine jednostavnom interakcijom u društvenim okruženjima. Umjesto toga, moraju naučiti svoje vještine društvene interakcije na isti način na koji se podučavaju druge akademske teme i vještine.

5. Podučavanje opismenjavanja treba biti visoki prioritet. To je zato što se mnogi učenici s autizmom često oslanjaju na jedan oblik komunikacije za drugi, čak i ako su u stanju komunicirati verbalno. Neka vrsta rezervnog oblika izražajne komunikacije često je neophodna, osobito ako se dijete osjeća uzrujano ili preopterećeno. Iako je PECS učinkovit i učenici mogu čitati i pisati, komunikacija - uključujući neverbalnu komunikaciju - može se odvijati na potencijalno višoj razini jer otvara veći vokabular za izražavanje.

Autizam i strategije podučavanja iznimno su jedinstvene. Prije rada s autističnim djetetom, važno je razumjeti individualne potrebe tog djeteta i karakteristike autizma koje to dijete pokazuje. Instruktori i ostalo školsko osoblje koje radi s djetetom treba biti obučeno barem o osnovnim karakteristikama autizma. Svaki član tima koji radi s djetetom trebao bi razumjeti djetetove potrebe kao i strategije poučavanja kao što su gore navedene kako bi mogli maksimizirati djetetov potencijal za uspješno učenje.

Nadahnuto Rachel Evans