Nedavna istraživanja pokazuju da autizam raste

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Nedavne studije Instituta za osobe s invaliditetom u New Yorku pokazale su da je učestalost koja je prije bila prihvaćena godinama sada na niskoj razini. Prethodne brojke o učestalosti bile su da je 1 od 166 djece imalo autizam u određenoj mjeri, ali ove studije sada pokazuju da je brojka bliža 1 od 150. Postoje mnoga moguća objašnjenja za ovaj porast. Jedna skupina sugerira da se, kako počinjemo bolje razumijevati autizam, definicija autizma proširila na djecu koja ne bi bila uključena u statistiku. Ali čak i...

Jüngste Studien des Institute For People With Disabilities in New York haben gezeigt, dass die frühere, über viele Jahre akzeptierte Frequenz nun auf dem niedrigen Niveau liegt. Die früheren Häufigkeitszahlen waren, dass 1 von 166 Kindern bis zu einem gewissen Grad Autismus hatte, aber diese Studien zeigen jetzt, dass die Zahl näher bei 1 von 150 liegt. Für diesen Anstieg gibt es viele mögliche Erklärungen. Eine Gruppe schlägt vor, dass, da wir beginnen, Autismus besser zu verstehen, die Definition dessen, was Autismus ist, erweitert wurde und nun auch Kinder umfasst, die nicht in die Statistik aufgenommen worden wären. Aber selbst …
Nedavne studije Instituta za osobe s invaliditetom u New Yorku pokazale su da je učestalost koja je prije bila prihvaćena godinama sada na niskoj razini. Prethodne brojke o učestalosti bile su da je 1 od 166 djece imalo autizam u određenoj mjeri, ali ove studije sada pokazuju da je brojka bliža 1 od 150. Postoje mnoga moguća objašnjenja za ovaj porast. Jedna skupina sugerira da se, kako počinjemo bolje razumijevati autizam, definicija autizma proširila na djecu koja ne bi bila uključena u statistiku. Ali čak i...

Nedavna istraživanja pokazuju da autizam raste

Nedavne studije Instituta za osobe s invaliditetom u New Yorku pokazale su da je učestalost koja je prije bila prihvaćena godinama sada na niskoj razini. Prethodne brojke o učestalosti bile su da je 1 od 166 djece imalo autizam do određenog stupnja, ali ove studije sada pokazuju da je ta brojka bliža 1 od 150.

Mnogo je mogućih objašnjenja za ovo povećanje. Jedna skupina sugerira da se, kako počinjemo bolje razumijevati autizam, definicija autizma proširila na djecu koja ne bi bila uključena u statistiku. Ali čak i uz ovu proširenu definiciju, mnoga djeca koja su sada dio ove statistike imaju vrlo blagi oblik autizma, pri čemu je upitno je li prijeđena granica od vrlo blagog autizma ili jednostavno standardnog slučaja Aspergerovog sindroma.

Stvarni uzrok autizma ili Aspergerove bolesti još uvijek je nepoznat, a ne postoje uvjerljivi znanstveni dokazi koji bi sugerirali da postoji nešto vrlo specifično što bi se moglo povezati s uzrokom. Neka mišljenja su da postoji nešto u toj djeci što ih predisponira za autizam i da se nešto događa rano u njihovim životima što ga pokreće. Neka razmišljanja upućuju na mogućnost virusne bolesti, slično djeci kojoj se u ranoj dobi dijagnosticira dijabetes.

Iako ne postoji lijek, autizam se, kao i gotovo svako drugo stanje, najbolje liječi kada se dijagnosticira što je ranije moguće. Roditelji moraju biti svjesni simptoma autizma i ne bojati se dati svoje dijete na pregled liječniku koji je upoznat s autizmom i njegovim simptomima. Ovisno o dijagnozi, postoji širok raspon mogućih tretmana, od lijekova do jednostavnih usluga rane intervencije. Jedan je problem što vrlo malo dijete još nema osjećaj za to što je normalno, pa dijete možda neće shvatiti da nešto nije u redu, zbog čega je još važnije da roditelji budu svjesni simptoma autizma i da mogu obratiti pozornost na njih.

Neka nedavna istraživanja sugeriraju da oksitocin igra važnu ulogu u autizmu. To je hormon koji proizvodi hipofiza i čini se da ima važnu ulogu u društvenom ponašanju. Provode se studije kako bi se vidjeli učinci primjene oksitocina u različitim oblicima, uključujući intravenozno.

Kako prijavljeni broj dijagnosticiranih slučajeva autizma raste, financira se sve više studija kako bi se utvrdio glavni uzrok. Ali najbolja obrana u ovom trenutku je biti svjestan simptoma autizma i Aspergerove bolesti i, kada se ti simptomi pojave, primiti ranu dijagnozu.

Inspiriran Jonom Arnoldom