Suche
Mein Konto
Interakcije sa psom rezultiraju sve većim razinama prefrontalne aktivnosti mozga
Istraživači pod vodstvom Rahel Marti sa Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj izvješćuju da gledanje, osjećanje i dodirivanje pravih pasa dovodi do sve veće aktivnosti u prefrontalnom korteksu mozga. Studija, objavljena 5. listopada u časopisu PLOS ONE, pokazuje da ovaj učinak traje i nakon što psi više nisu prisutni, ali se smanjuje kada se pravi psi zamijene plišanim životinjama. Rezultati imaju implikacije za kliničku terapiju uz pomoć životinja. Budući da je poznato da interakcija sa životinjama, posebice psima, pomaže ljudima da se nose sa stresom i depresijom, istraživači vjeruju da bolje razumijevanje povezanih...
Interakcije sa psom rezultiraju sve većim razinama prefrontalne aktivnosti mozga
Istraživači pod vodstvom Rahel Marti sa Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj izvješćuju da gledanje, osjećanje i dodirivanje pravih pasa dovodi do sve veće aktivnosti u prefrontalnom korteksu mozga. Studija, objavljena 5. listopada u časopisu PLOS ONE, pokazuje da ovaj učinak traje i nakon što psi više nisu prisutni, ali se smanjuje kada se pravi psi zamijene plišanim životinjama. Rezultati imaju implikacije za kliničku terapiju uz pomoć životinja.
Budući da je poznato da interakcija sa životinjama, posebice psima, pomaže ljudima da se nose sa stresom i depresijom, istraživači vjeruju da bi bolje razumijevanje povezane aktivnosti mozga moglo pomoći kliničarima da razviju poboljšane sustave za terapiju uz pomoć životinja. Prefrontalni korteks može biti posebno bitan jer pomaže u reguliranju i procesuiranju društvenih i emocionalnih interakcija.
Studija je mjerila aktivnost u prefrontalnom korteksu mozga neinvazivnim korištenjem tehnologije infracrvenog snimanja dok je 19 muškaraca i 19 žena gledalo psa, držalo istog psa naslonjenog na njihove noge ili mazilo psa. Svaki od ovih uvjeta također je proveden s Leom, krznenim plišanim lavom napunjenim bocom s vodom kako bi se prilagodio temperaturi i težini pasa.
Rezultati su pokazali da je prefrontalna moždana aktivnost bila veća kada su sudionici komunicirali sa stvarnim psima, te da je ta razlika bila najveća tijekom maženja, najinteraktivnijeg stanja. Druga važna razlika bila je ta da se prefrontalna moždana aktivnost povećala svaki put kada su ljudi komunicirali s pravim psom. Ovo nije primijećeno u uzastopnim interakcijama s plišanim lavom, što sugerira da bi odgovor mogao biti povezan s familijarnošću ili društvenim vezama.
Buduće studije bit će potrebne kako bi se detaljnije ispitalo pitanje familijarnosti i može li maženje životinja izazvati slična povećanja prefrontalne moždane aktivnosti kod pacijenata sa socioemocionalnim nedostacima.
Autori dodaju: "Ova studija pokazuje da se prefrontalna moždana aktivnost kod zdravih subjekata povećala s povećanjem interakcije s psom ili plišanom igračkom, ali aktivacija je posebno jača nakon kontakta s psom. To sugerira interakciju s psom." mogli aktivirati više procesa pažnje i proizvesti veće emocionalno uzbuđenje od usporedivih neživih podražaja.
Izvor:
Referenca:
Marti, R. i sur. (2022) Učinci kontakta sa psom na prefrontalnu aktivnost mozga: kontrolirana studija. PLUS JEDAN. doi.org/10.1371/journal.pone.0274833.
.