Što je transrektalna sonografija (TRUS)?
Transrektalni ultrazvuk (TRUS) je metoda korištenja zvučnih valova za stvaranje slike prostate. U tradicionalnim ultrazvučnim postupcima, sonda postavljena na kožu bezbolno šalje ultravisoke frekvencije zvučnih valova u tijelo. Kada valovi pogode unutarnje organe, stvaraju uzorke odjeka koje računalo pretvara u slike (sonograme) na video ekranu. Ultrazvučni pregledi puno su sofisticiraniji nego što su bili. S TRUS-om, na primjer, liječnik stavlja sondu, koja se zove ultrazvučni pretvarač, u rektum. Bezbolni zvučni valovi skeniraju prostatu u dvije razine. Dobivene slike (vidi sliku 1 u nastavku) često se koriste kao vodič za biopsiju prostate i...
Što je transrektalna sonografija (TRUS)?
Transrektalni ultrazvuk (TRUS) je metoda korištenja zvučnih valova za stvaranje slike prostate. U tradicionalnim ultrazvučnim postupcima, sonda postavljena na kožu bezbolno šalje ultravisoke frekvencije zvučnih valova u tijelo. Kada valovi pogode unutarnje organe, stvaraju uzorke odjeka koje računalo pretvara u slike (sonograme) na video ekranu.
Ultrazvučni pregledi puno su sofisticiraniji nego što su bili. S TRUS-om, na primjer, liječnik stavlja sondu, koja se zove ultrazvučni pretvarač, u rektum. Bezbolni zvučni valovi skeniraju prostatu u dvije razine. Dobivene slike (vidi sliku 1 u nastavku) često služe kao vodič za biopsiju prostate i pomažu u lociranju sumnjivih područja.
Liječnici mogu preporučiti TRUS ako sumnjaju na rak prostate na temelju abnormalne DRE ili povišene razine PSA. Međutim, TRUS je skup i rijetko otkriva rak prostate koji DRE ili PSA ne mogu pronaći. Kao rezultat toga, iako se TRUS često koristi za usmjeravanje biopsije, ne preporučuje se za rutinske pretrage.
Slika 1: Transrektalni ultrazvuk
U ovom postupku pacijent leži u boku, mala sonda (ultrazvučna sonda) postavlja se u rektum. Zvučni valovi se usmjeravaju na prostatu, a refleksne valove računalo pretvara u sliku na video ekranu. Na gornjoj sonografiji, nepravilno tamno područje unutar prostate je rak. |
Izvorno objavljeno u ožujku 2009.; zadnja provjera 22. ožujka 2011.
.
