Osobe s invaliditetom koje su jako pogođene online mikroagresijama

Osobe s invaliditetom koje su jako pogođene online mikroagresijama

Osobno, osobe s invaliditetom često doživljavaju mikroagresije – komentare ili suptilne uvrede temeljene na stereotipima. Nove vrste mikroagresija također se pojavljuju na internetu, prema novom istraživanju Cornella.

Studija otkriva da se ove stalne online uvrede zbrajaju. Mikroagresije utječu na samopoštovanje i mijenjaju način na koji osobe s invaliditetom koriste društvene mreže. A zbog njihove suptilnosti, mikroagresije mogu biti teško detektirane algoritmima, upozoravaju autori.

"Ovaj rad donosi novu perspektivu o tome kako društvene interakcije oblikuju ono što jednaki pristup znači online i u digitalnom svijetu", rekla je Sharon Heung, doktorska kandidatkinja informacijskih znanosti. Heung je predstavio studiju "Nothing Micro about It: Examining Ableist Microaggressions on Social Media", 26. listopada na ASSETS 2022, konferenciji SIGACCESS o računalima i pristupačnosti Udruge za računalne strojeve.

Kada se mikroagresije dogode u živim okruženjima, često su kratkotrajne i imaju malo gledatelja. "Kada se odvijaju na platformama društvenih medija, čine to pred velikom publikom - ljestvica je potpuno drugačija i tada žive kako bi ih ljudi vidjeli zauvijek", rekao je koautor Aditya Vashistha, asistent profesora informacijskih znanosti na Cornellovom Ann S. Bowers College of Computer Science and Information Science.

Osim toga, platforme društvenih medija mogu povećati mikroagresiju i potencijalno širiti dezinformacije. “Vrlo smo zabrinuti zbog toga kako oblikuje način na koji šira publika razmišlja o invalidnosti i osobama s invaliditetom”, rekla je koautorica Megh Marathe, docentica medija, informacija, bioetike i socijalne pravde na Sveučilištu Michigan State.

Heung i koautorica Mahika Phutane, doktorandica računalnih znanosti, intervjuirali su 20 volontera koji su rekli da imaju različite nedostatke i da su aktivni na platformama društvenih medija. Sudionici su zamoljeni da opišu suptilnu diskriminaciju i mikroagresije koje su doživjeli te utjecaj koji su imali na njihove živote.

Snishodljivi komentari poput "Tako si inspirativan" bili su najčešći, uz infantilne postove poput "Oh, živiš sam?" Ljudi su također postavljali neprikladna pitanja o osobnim životima korisnika i stvarali pretpostavke o tome što bi osoba mogla raditi ili nositi zbog svog invaliditeta. Nekim korisnicima je rečeno da lažu o svom invaliditetu ili da ga nemaju, posebno ako je invaliditet nevidljiv, kao što je: B. mentalna bolest.

Istraživači su reakcije kategorizirali u 12 vrsta mikroagresija. Većina se uklapa u kategorije koje su prethodno prepoznate u izvanmrežnim interakcijama, ali dvije su bile jedinstvene za društvene medije. Prvi je bio "ghosting", odnosno ignoriranje objava. Drugi se odnosio na platforme koje nisu bile dostupne osobama s invaliditetom. Na primjer, neki su korisnici rekli da se ne osjećaju dobrodošli kada ljudi ne dodaju alternativni tekst fotografijama ili koriste boje teksta koje ne mogu prepoznati. Jedna osoba s patuljastim rastom rekla je da se njezini postovi stalno uklanjaju jer je stalno etiketirana kao maloljetnica.

Nakon što su doživjeli mikroagresiju, korisnici su morali odlučiti kako će odgovoriti. Bilo da su ignorirali komentar, prijavili ga ili pokušali educirati drugu osobu, sudionici su rekli da je to uzelo emocionalni danak. Mnogi su se odmarali od društvenih medija ili su ograničavali informacije koje su dijelili na internetu.

"Rješavanje ovog problema je stvarno teško", rekao je Phutane. "Društveni mediji nastoje potaknuti angažman. Ako educiraju počinitelja, ta izvorna objava bit će sve više promovirana."

Sudionici su predložili da bi platforme trebale automatski otkrivati ​​i brisati mikroagresije ili bi se bot mogao pojaviti s informacijama o invaliditetu.

Većina platformi društvenih medija već ima alate za moderiranje – ali sustavi za prijavu ponekad su manjkavi, neprozirni i mogu pogrešno identificirati uznemiravanje. Automatiziranim sustavima može biti teško otkriti mikroagresije. Za razliku od govora mržnje, gdje algoritmi mogu tražiti određene riječi, mikroagresije su više nijansirane i ovise o kontekstu.

Nakon što se bolje razumiju opseg i vrste mikroagresija koje doživljavaju ljudi iz marginaliziranih skupina, istraživači kažu da se mogu razviti alati za ograničavanje tereta suočavanja s njima. Ova su pitanja ključna za rješavanje, osobito s obzirom na potencijalno širenje virtualne stvarnosti i metaverzuma.

Moramo biti posebno oprezni i svjesni kako se te interakcije u stvarnom svijetu prevode u mrežne postavke. Ne radi se samo o interakcijama na društvenim medijima – vidjet ćemo i više interakcija u virtualnim prostorima.”

Shiri Azenkot, koautorica, izvanredna profesorica informacijskih znanosti na Institutu Jacobs Technion-Cornell pri Cornell Techu i Cornell Bowers CIS

Ovaj rad je djelomično podržan od strane Nacionalne znanstvene zaklade Graduate Research Fellowship i University of California Predsjednikove postdoctoral Fellowship.

Izvor:

Sveučilište Cornell

Referenca:

Heung, S. i sur. (2022.) Ništa mikro o tome: Ispitivanje mikroagresija sposobnih osoba na društvenim medijima. ASSETS '22: Zbornik radova 24. međunarodne ACM SIGACCESS konferencije o računalima i pristupačnosti. doi.org/10.1145/3517428.3544801.

.