Studija nudi nove uvide u druge melanome koji nisu uzrokovani učincima UV zračenja

Studija nudi nove uvide u druge melanome koji nisu uzrokovani učincima UV zračenja

Grupa istraživača iz Brazila i Francuske uspjela je otkriti markere koji nastaju izlaganjem suncu u genomima ljudi koji boluju od melanoma kože. Članak o studiji objavljen u Nature Communications također pruža novo razumijevanje drugih melanoma koji nisu uzrokovani učincima ultraljubičastog (UV) zračenja.

Otkrili smo da su neke od promjena pokazatelji preživljenja pacijenata. Zahvaljujući tim markerima u DNK, mogli smo predvidjeti postoji li veća ili manja vjerojatnost da će osoba preživjeti.”

Anna Luiza Silva Almeida Vicente, prva autorica

Studija je provedena tijekom njezinog doktorskog rada u Hospital de Amor, kako se sada zove bolnica za rak Barretos u državi São Paulo (Brazil).

Vicente je proveo dio analize tijekom istraživačkog staža u Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC) u Lyonu, Francuska, uz potporu FAPESP-a.

Studija, u kojoj su sudjelovali istraživači iz IARC-a, otkrila je molekularne karakteristike koje ukazuju na agresivnost i mogu voditi liječenje.

Jedan od analiziranih melanoma bio je kožni melanom, gdje je jedan podtip povezan s izlaganjem suncu, a drugi nije povezan s UV svjetlom. Ti se tumori prvenstveno javljaju kod bijelaca i prvenstveno zahvaćaju područja kože izložena suncu.

Mali dio uzoraka potječe od akralnog melanoma, koji nije povezan s UV svjetlom, najčešći je tip kod ljudi s tamnijom kožom, a formira se na dlanovima i tabanima te ispod noktiju. Malo je istraživanja o akralnom melanomu. Većina studija usmjerena je na stanovništvo Europe i SAD-a.

"Postoje različite podvrste melanoma. Svi mogu biti agresivni, ali kod nekih je agresivnost češća. Postoje histološke značajke koje se identificiraju pod mikroskopom i genetske značajke, od kojih su neke poznate i koriste se za usmjeravanje liječenja." U ovom području otvara se novi put, koji je epigenetski i uzima u obzir prisutnost sunčeve svjetlosti, što dovodi do promjena koje ne utječu na sekvencu DNK [tj. genetske mutacije] već o tome kako se izražava i kodira proteine ​​važne za normalno funkcioniranje organizma,” rekao je Vinicius de Lima Vazquez, izvršni direktor Instituta za obrazovanje i istraživanje Hospital de Amor i pretposljednji autor članka.

Molekularne informacije

Epigenetske promjene uzrokovane su okolišnim čimbenicima. Oni su reverzibilni i ne mijenjaju DNK sekvencu da izazovu mutacije. Međutim, mogu promijeniti način na koji ih tijelo čita i mogu biti nasljedni.

U studiji su istraživači koristili nekoliko tehnika za analizu metilacije DNA, epigenetske promjene koja uključuje biokemijsku promjenu u kojoj se metilne skupine dodaju molekuli DNA djelovanjem enzima.

DNA metilacija je neophodan proces, ali može dovesti do stanične disfunkcije i raka ako je neregulirana zbog vanjskih čimbenika, kao što je pretjerano izlaganje UV svjetlu.

Istraživači su analizirali 112 uzoraka kožnog melanoma i 21 uzorak akralnog melanoma. Prvi su prikupljeni iz Hospital de Amor i međunarodne baze podataka koja predstavlja uglavnom europske i američke pacijente. Svi uzorci akralnog melanoma bili su iz bolnice Barretos.

Analiza metilirane DNK pokazala je da su kožni melanomi, koji nisu povezani s izlaganjem sunčevoj svjetlosti, mnogo sličniji akralnim melanomima (na koje UV zračenje ne utječe i češći su kod osoba tamne puti) nego kožnim melanomima koji su povezani s pretjeranim izlaganjem UV svjetlu.

Ovi su rezultati potvrđeni nižim stopama preživljenja u bolesnika s akralnim i kožnim melanomima koji nisu povezani sa sunčevom svjetlošću nego u bolesnika s kožnim melanomima povezanim s UV svjetlom.

"Zaključili smo da se ova dva tumora, koji nisu bili povezani s izlaganjem suncu, histološki mogu klasificirati kao različite podvrste, ali su molekularno vrlo slični sa stajališta metilacije i također imaju niže stope preživljavanja. Ovo je važan dio studije i može imati kliničko značenje." imati implikacije u budućnosti,” rekao je Vicente, koji je trenutno postdoktorand na Sveučilištu Kalifornija, San Francisco (UCSF) u SAD-u.

Drugo otkriće koje je privuklo pozornost istraživača je da mutacije u genima BRAF, NRAS i NF1 nisu primijećene u većini akralnih melanoma, iako su česte u melanomima kože.

Dodatno, 28,6% pacijenata s akralnim melanomom bili su crnci, dok je samo 5,6% uzoraka kožnog melanoma iz Hospital de Amor došlo od pacijenata s tamnom kožom.

Vazquez je rekao da neki tretmani za druge vrste raka napreduju prema povezivanju molekularnih informacija s prognozom i identificiranjem pacijenata koji bolje reagiraju na dostupne terapije. To je jedan od ciljeva proučavanja tumora kože.

"Potrebno je više ovakvih informacija o melanomu za upotrebu u svakodnevnoj medicini. Studije poput ove ukazuju na nove pravce istraživanja koje je potrebno istražiti i otvoriti put personaliziranijem liječenju", rekao je.

Izvor:

Zaklada za istraživanje São Paula (FAPESP)

Referenca:

Vicente, ALSA, et al. (2022) Križni OMIC kožnog i akralnog melanoma otkrivaju prognostičke pokretače raka povezane s patobiologijom i izloženošću UV zračenju. Komunikacija s prirodom. doi.org/10.1038/s41467-022-31488-w.

.