Nada za slijepe kada znanstvenici razviju naočale koje šalju slike izravno u MOZAK, zaobilazeći oči (i imaju podršku Stevieja Wondera!)

Možda zvuči kao nešto iz Blade Runnera.

Ali znanost je sve bliže tome da slijepim osobama omogući ponovno progledanje – bez korištenja očiju.

Istraživači razvijaju visokotehnološke naočale s ugrađenom kamerom koja bežično šalje slike u mozak.

Uređaj zaobilazi živce između očiju i mozga koji su oštećeni u većini slučajeva sljepoće.

Tim nizozemskih stručnjaka testira ga u Eindhovenu, opisanom kao "mjesto koje treba biti" kada se radi o istraživanju sljepoće.

Sličnu tehnologiju zagovarao je i legendarni američki glazbenik Stevie Wonder, koji je kao beba izgubio vid.

Tijekom prošlog desetljeća, medicinski napredak stvorio je niz eksperimentalnih tretmana i uređaja za neizlječivu sljepoću.

Oni na kojima se trenutačno radi uključuju bioničke oči koje se testiraju u SAD-u i Velikoj Britaniji te ispitivanje alata za uređivanje gena CRISPR za liječenje genetske sljepoće.

Najnovije naočale razvijaju se u sklopu projekta NESTOR, čiji je cilj stvoriti "neuroprotezu" - uređaj sposoban za proizvodnju vizualnih slika u mozgu.

Konzorcij nizozemskih institucija, uključujući Tehnološko sveučilište u Eindhovenu, radi na projektu.

Naočale radesnimanjem fotografija ugrađenom kamerom pritiskom na gumb.

Slike se zatim bežično prenose na maleni čip instaliran na vidnom korteksu slijepe osobe koristeći kombinaciju radiovalova sličnih korištenim Wi-Fi i Bluetooth tehnologijama.

Proces je sličan prirodnim signalima koje oči šalju ovom dijelu mozga, koji je bio dio našeg osjetila vida.

Ovaj dio mozga inače poruke primljene iz oka prevodi u slike, ali istraživači vjeruju da je to moguće replicirati korištenjem sićušnih elektroda za stimuliranje moždanih stanica.

Znanstvenici još nisu testirali svoj implantat na ljudima, ali su laboratorijski testovi i pokusi na majmunima bili obećavajući.

Programeri se nadaju da će njihov bežični model prevladati neke od nedostataka prijašnjih implantata, koji su se spajali izravno na naočale i riskirali infekciju.

Nije objavljen datum izlaska niti mogući trošak, ali slična tehnologija u SAD-u košta oko £110.000, što isključuje operaciju instaliranja čipa.

Adedayo Omisakin, istraživač s Tehnološkog sveučilišta u Eindhovenu, dio je dvočlanog tima koji četiri godine radi konkretno na bežičnom implantatu.

Rekao je da bi tehnologija mogla riješiti temeljni uzrok sljepoće za većinu ljudi koji žive s invaliditetom zaobilazeći oko i idući izravno u mozak.

“Mnogi slijepi ljudi imaju oštećene živce između očiju i mozga, tako da je naša jedina opcija izravno stimulirati vidni korteks”, rekao je.

Dodao je kako bi bežični prijenos tih podataka omogućio brojne dobrobiti za živote slijepih osoba.

"Ovo ne samo da sprječava pojavu infekcija u području mozga, već također čini pacijente puno pokretnijima", rekao je.

Gospodin Omisakin je rekao da se trenutna verzija čipa sastoji od nevjerojatnih 1024 elektrode podijeljene u 16 različitih grupa koje šalju električne signale u različite dijelove vidnog korteksa, stvarajući sliku.

Glavni odašiljač za implantat bio bi ispod kože na vratu i žicama bi bio povezan s vidnim korteksom.

"Na ovaj način nema nepotrebnog gubitka signala kroz lubanju", rekao je.

Strogim testiranjem znanstvenici su uspjeli smanjiti potrošnju energije na manje od jednog milivata, mnogo tisuća puta manje od potrošnje energije čak i energetski učinkovite žarulje.

Potrošnja električne energije kritična je prepreka koju treba prevladati, rekao je g. Omisakin.

Prijašnji pokušaji umetanja sličnih čipova u mozgove slijepih ljudi uzrokovali su epileptične napadaje kod pacijenata dok je struja tekla njihovim lubanjama.

Istraživači s Nizozemskog instituta za neuroznanost također su uključeni u projekt i testirali su čipove na majmunima.

G. Omisakin je rekao da su majmuni mogli prepoznati "znakove, pokretne objekte i linije", iako je dodao da su potrebna daljnja testiranja kako bi se vidjelo može li se kvaliteta slike poboljšati.

"Broj elektroda će se u konačnici morati nastaviti povećavati ako želimo imati slike upotrebljive kvalitete", rekao je.

G. Omisakin je dodao da bi mogao vidjeti da je tehnologija spremna za široku upotrebu za slijepe osobe u sljedećem desetljeću.

U posljednjih nekoliko godina došlo je do mnogih otkrića u uređajima za sljepoću, ali nijedan još nije u širokoj upotrebi.

Moždane implantate već je testirala tvrtka Second Sight u SAD-u 2019.

Rezultirajuće slike opisane su kao "zrnate sigurnosne snimke" u stilu 1980-ih i mogle su se koristiti samo nekoliko sati dnevno.

Ali sudionici su rekli da je "zapanjujuće" vidjeti privid svojih voljenih u stvarnom vremenu.

Pacijentima je trebalo šest mjeseci da se naviknu na implantate kako bi bili spremni za primanje signala s kamere.

Ljudi se trenutno mogu prijaviti za opremanje najnovijom verzijom tehnologije Second Sight, a tvrtka tvrdi da je do danas svojim uređajima opremila preko 350 ljudi.

Second Sight ne objavljuje cijenu takvih uređaja, rekavši da ovise o individualnom zdravstvenom stanju osobe i planu osiguranja, ali izvješća sugeriraju da koštaju oko £110,000 ($150,000) bez operacije.

Druga slična tehnologija, poput one ugrađene u oko 88-godišnje britanske bake ranije ove godine, u potpunosti izbjegava mozak i umjesto toga ugrađuje implantat u samo oko kako bi pomogao u obradi slike.

A potpuno drugačija tehnologija koristila je gensku terapiju za vraćanje dijela ili većine vida kod nekih slijepih pacijenata ponovnim rastom i zamjenom oštećenog tkiva u očima.

U međuvremenu, Stevie Wonder navodno je bio impresioniran parom visokotehnoloških naočala koje je razvio nizozemski start-up Envision, a koje je isprobao na sajmu tehnologije u SAD-u u ožujku.

Ove naočale, kao i one iz projekta NESTOR, koriste kameru, ali umjesto prijenosa informacija u mozak, AI program u naočalama interpretira sliku i akustički je opisuje nositelju.