Nasilna televizija u predškolskim godinama dovodi do kasnijih rizika od psihičkog oštećenja

Nasilna televizija u predškolskim godinama dovodi do kasnijih rizika od psihičkog oštećenja

Gledanje nasilne televizije tijekom predškolskih godina ljeti prije polaska u srednju školu može dovesti do kasnijih rizika od psiholoških i akademskih oštećenja, prema novoj studiji koju je vodila Linda Pagani, profesorica na Školi za psihoedukaciju na Université de Montréal.

Studija je objavljena u Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics.

Do sada je "bilo nejasno u kojoj mjeri izloženost tipično nasilnom sadržaju ekrana u ranom djetinjstvu - posebno kritičnom razdoblju u razvoju mozga - može predvidjeti kasniji psihološki stres i akademske rizike", rekao je Pagani.

"Identificiranje čimbenika koji se mogu rano mijenjati i koji utječu na kasniju dobrobit djeteta važan je cilj za zdravstvene inicijative pojedinca i zajednice, a psihološka prilagodba i akademska motivacija ključni su elementi za uspješan prijelaz u adolescenciju", dodala je.

Stoga smo željeli vidjeti dugoročne učinke tipičnog nasilnog izlaganja ekranu kod djece predškolske dobi na normalan razvoj na temelju nekoliko ključnih pokazatelja prilagodbe adolescencije do 12. godine.”

Linda Pagani, profesorica, Škola za psihoedukaciju, Université de Montréal

Kako bi to učinili, Pagani i njezin tim ispitali su nasilne sadržaje na ekranu koje su roditelji prijavili svojoj djeci u dobi između tri i pol i četiri i pol godine, a zatim su proveli naknadno istraživanje kada su djeca imala 12 godina.

Zabilježene su dvije prijave

Pri praćenju su zabilježena dva izvješća: prvo ono što su učitelji rekli da su ih promatrali i drugo ono što su sama djeca, sada na kraju 6. razreda, opisala kao svoj psihološki i akademski napredak.

“U usporedbi sa svojim istospolnim vršnjacima koji nisu bili izloženi nasilnom sadržaju na ekranu, dječaci i djevojčice koji su bili izloženi tipičnom nasilnom sadržaju na televiziji imali su veću vjerojatnost da će doživjeti kasnije povećanje emocionalnog stresa”, rekao je Pagani.

“Također su iskusili pad angažmana u učionici, akademskog uspjeha i akademske motivacije do kraja šestog razreda”, dodala je.

"Za mlade ljude prijelaz u srednju školu ključna je faza u njihovom razvoju dok odrastaju. Osjećaj tuge i straha te akademski rizik otežavaju njihovu situaciju."

Pagani i koautorice Jessica Bernard i Caroline Fitzpatrick došli su do svojih zaključaka nakon ispitivanja podataka skupine djece rođene 1997. ili 1998. koja su dio Quebečke longitudinalne studije o razvoju djeteta, koju koordinira Institut de la statistique du Québec.

Pregledano je gotovo 2000 djece

Ukupno su roditelji 978 djevojčica i 998 dječaka sudjelovali u istraživanju o nasilnoj televiziji u predškolskoj dobi. U dobi od 12 godina, djeca i njihovi učitelji procjenjivali su dječji psihosocijalni i akademski uspjeh, motivaciju i sudjelovanje u aktivnostima u razredu.

Paganijev tim zatim je analizirao podatke kako bi identificirao značajnu povezanost između problema s ovim aspektima i nasilnog sadržaja kojem su bili izloženi u predškolskoj dobi, pokušavajući uzeti u obzir što više mogućih pristranosti i zbunjujućih utjecaja.

"Naš je cilj bio eliminirati sva prethodna stanja kod djece ili obitelji koja su mogla pružiti alternativno objašnjenje ili baciti drugačije svjetlo na naše rezultate", rekao je Pagani.

Gledanje televizije uobičajena je zabava u ranom djetinjstvu, a neka su djeca u studiji bila izložena nasilju, dok druga nisu.

Psihološka i akademska oštećenja kod djece sve su veća briga za obrazovne i javnozdravstvene djelatnike. Prema Paganiju, problemi s ulaskom u srednju školu ukorijenjeni su u ranom djetinjstvu.

Poistovjetite se s izmišljenim likovima

“Predškolci se poistovjećuju s likovima na televiziji i vide sve što vide kao stvarno”, rekla je. “Posebno su osjetljivi na šaljive prikaze glorificiranih heroja i zlikovaca koji koriste nasilje kao opravdano sredstvo za rješavanje problema.

"Ponavljano izlaganje brzim akcijskim sekvencama koje dižu adrenalin i zadivljujućim specijalnim efektima," dodala je, "moglo bi ojačati uvjerenja, stavove i dojmove da je uobičajeno nasilje 'normalno' u društvenim interakcijama. Neuspjeh u učenju osnovnih društvenih vještina može otežati prilagodbu u školi."

Bernard je dodao: „Baš kao i iskustvo nasilja u stvarnom životu, opetovana izloženost neprijateljskom i nasilnom svijetu naseljenom stvorenjima ponekad grotesknog izgleda može izazvati tjeskobu i stres te uzrokovati da ova djeca društvo doživljavaju kao opasno i zastrašujuće.

"A to može dovesti do uobičajene pretjerane reakcije u dvosmislenim društvenim situacijama."

Nastavila je: "U predškolskim godinama broj sati dnevno je ograničen, a što su djeca više izložena agresivnim interakcijama (na ekranima), to više mogu misliti da je normalno tako se ponašati."

Pagani je dodao: "Međutim, izlaganje prikladnijim društvenim situacijama može im pomoći da razviju bitne društvene vještine koje će im kasnije biti korisne i koje će u konačnici igrati ključnu ulogu u njihovom osobnom i ekonomskom uspjehu."

Izvor:

Sveučilište u Montrealu

.