Osmijeh vam može popraviti raspoloženje, kažu istraživači

Osmijeh vam može popraviti raspoloženje, kažu istraživači

Kad smo sretni, smiješimo se. Kutovi naših usta pomiču se prema van i prema gore, obrazi nam se podižu, a koža oko očiju nam se bora. Ali radi li i obrnuto? Može li nam osmijeh iz mišića popraviti raspoloženje?

Ovo je pitanje dio dugogodišnje rasprave među istraživačima psihologije o tome utječu li izrazi lica na naše emocionalno iskustvo, što je ideja poznata kao hipoteza povratne informacije lica. U nedavnom radu objavljenom u časopisu Nature Human Behavior, međunarodna suradnja istraživača predvođena Nicholasom Colesom, istraživačem sa Stanforda, pronašla je snažne dokaze da nas pozirani osmijesi zapravo mogu učiniti sretnijima.

Učinak nije dovoljno jak da prevlada nešto poput depresije, rekao je Coles, ali nudi korisne uvide u to što su emocije i odakle dolaze.

Toliko često doživljavamo emocije da se zaboravimo čuditi koliko je ta sposobnost nevjerojatna. Ali bez emocija nema boli ni zadovoljstva, nema patnje ni blaženstva, nema tragedije ni slave u ljudskom postojanju. Ovo istraživanje nam govori nešto temeljno važno o tome kako ovo emocionalno iskustvo funkcionira.”

Nicholas Coles, istraživač na Stanfordu

Psiholozi još uvijek nisu sigurni odakle dolazi taj središnji dio ljudskog stanja. Jedna je teorija da se naše svjesno iskustvo emocija temelji na osjetima u tijelu - ideja da osjećaj ubrzanog rada srca, na primjer, proizvodi dio osjeta koji nazivamo strahom. Povratna informacija lica često se navodi kao dokaz za ovu teoriju, ali neki su je nedavni eksperimenti doveli u pitanje.

Prije nego što je dovršio ovaj projekt, Coles se smatrao uzgajivačem po ovom pitanju. Bilo je revolucionarno istraživanje povratnih informacija o licu koje je sugeriralo da su sudionici stripove Garyja Larsona "The Far Side" smatrali smješnijima kada su držali olovku ili olovku među zubima, a da im ih usne ne dodiruju (što navodno aktivira iste mišiće kao i smiješak). No 2016. godine 17 različitih laboratorija pokušalo je i nije uspjelo reproducirati te rezultate, bacajući sumnju na hipotezu.

Kada je Coles proveo meta-analizu prethodnih studija na tu temu 2019., koja je uključivala niz različitih metoda, činilo se da njegovi rezultati pokazuju da postoje barem neki dokazi povratne informacije lica. Stoga je odlučio riješiti stvar na način koji će uvjeriti i skeptike i vjernike. Organizirao je Suradnju mnogih osmjeha, skupinu koja je uključivala ljude s obje strane problema, kao i one na ogradi poput Colesa, i zajedno su razvili metodologiju s kojom su svi bili zadovoljni.

"Umjesto da se svađamo i raspravljamo na Twitteru iu člancima u časopisima, što bi trajalo desetljećima i vjerojatno ne bi bilo toliko produktivno, rekli smo, 'Samo se okupimo i osmislimo nešto što bi se svidjelo objema stranama'", rekao je Coles. "Pronađimo način da potencijalno uvjerimo zagovornike da učinak nije stvaran i potencijalno uvjerimo kritičare da je učinak stvaran."

Istraživači su izradili plan koji je uključivao tri dobro poznate tehnike osmišljene da potaknu sudionike da aktiviraju svoje mišiće za osmijeh. Trećina sudionika dobila je upute da koristi metodu olovke u ustima, trećina je zamoljena da oponaša izraze lica koji se vide na fotografijama nasmijanih glumaca, a posljednja trećina je dobila upute da pomakne kutove usana prema ušima i podigne obraze koristeći samo mišiće lica.

U svakoj grupi, polovica sudionika ispunila je zadatak gledajući sretne slike psića, mačića, cvijeća i vatrometa, a druga polovica jednostavno je vidjela prazan ekran. Također su vidjeli ove vrste slika (ili nedostatak istih) dok su bili upućeni da koriste neutralne izraze lica.

Kako bi prikrili cilj eksperimenta, istraživači su dodali nekoliko drugih malih fizičkih zadataka i tražili od sudionika da riješe jednostavne matematičke probleme. Nakon svakog zadatka sudionici su ocjenjivali koliko se osjećaju sretno.

Suradnja Many Smiles Collaboration prikupila je podatke od 3878 sudionika iz 19 zemalja. Nakon analize njihovih podataka, istraživači su otkrili da je sreća sudionika osjetno porasla kada su imitirali nasmiješene fotografije ili povukli usta prema ušima. No, slično skupini iz 2016., nisu primijetili značajnu promjenu raspoloženja među sudionicima koji su koristili tehniku ​​olovke u ustima.

"Učinak nije bio tako pouzdan kod bolesti olovke u ustima", rekao je Coles. "Nismo sigurni zašto. Ulaskom u studiju, pretpostavili smo da su sve tri tehnike proizvele pravu konfiguraciju mišića za izraz sreće. Međutim, pronašli smo dokaze da stanje olovke u ustima možda zapravo ne proizvodi izraz." "Vrlo je sličan osmijehu."

Na primjer, držanje olovke može zahtijevati određenu količinu stiskanja zuba koja inače nije prisutna u pravom osmijehu, što bi mogao biti zbunjujući faktor. Bez obzira na to, dokazi iz druge dvije tehnike su jasni i daju uvjerljiv argument da su ljudske emocije na neki način povezane s pokretima mišića ili drugim fizičkim senzacijama.

"Duljina osmijeha može učiniti ljude sretnima, a naborano čelo može ljude razljutiti; stoga se svjesno iskustvo emocija mora barem djelomično temeljiti na fizičkim senzacijama", rekao je Coles. "Posljednjih godina znanost je napravila korak natrag i nekoliko koraka naprijed. Ali sada smo bliže nego ikad razumijevanju temeljnog dijela ljudskog stanja: emocija."

Izvor:

Sveučilište Stanford

.