Alarmantna studija: Sepsa često ostaje neotkrivena u hitnim službama!

Alarmantna studija: Sepsa često ostaje neotkrivena u hitnim službama!

U Njemačkoj je sepsa, poznatija kao trovanje krvi, ozbiljan zdravstveni problem. Svake godine oko 230.000 ljudi oboli od ove po život opasne reakcije organizma na infekcije, od čega oko 85.000 ljudi od nje umre. Alarmantne brojke dolaze iz Saveza za sigurnost pacijenata, koji ističe da bi stvarne brojke mogle biti i veće jer mnogi slučajevi nisu službeno zabilježeni.

Sepsa se javlja kada tijelo pretjerano reagira na infekciju i napada samo sebe. Prema Wolfgangu Baueru, liječniku hitne medicine u berlinskom Charitéu, razne infekcije - od upale pluća do upaljenih rana - mogu izazvati sepsu. Ako organizam više ne može kontrolirati infekciju, dolazi do pretjerane reakcije imunološkog sustava, što može rezultirati septičkim šokom s višeorganskim zatajenjem.

Izazov otkrivanja u hitnim službama

Ono što posebno zabrinjava jest da slučajeve sepse često ne prepoznaju hitne službe. Nedavna studija Bauera i zdravstvene znanstvenice Silke Piedmont baca svjetlo na ovaj problem i pokazuje da su liječnici hitne pomoći dokumentirali sumnju na septički šok u samo 0,1 posto slučajeva, iako se simptomi često zanemaruju. Studija je analizirala preko 331.000 poziva hitnoj službi i otkrila da se dijagnoza sepse prerijetko postavlja u hitnoj službi.

Istraživanje je također pokazalo da je samo 1,6 posto pacijenata koji su došli u hitnu pomoć kasnije dobilo dijagnozu sepse u bolnici - brojka koja se samo malo razlikuje od srčanog i moždanog udara. Stopa smrtnosti je, s druge strane, šokantno visoka: gotovo 32 posto pacijenata sa sepsom umre unutar 30 dana, u usporedbi s 13 posto kod srčanog udara i oko 12 posto kod moždanog udara. Ove razlike naglašavaju hitnost podizanja svijesti hitnih službi i sposobnosti otkrivanja.

Prema Piemontu, osoblje hitne medicinske službe treba standardno mjeriti određene vitalne parametre kako bi se otkrila moguća sepsa u ranoj fazi. To uključuje otkucaje srca, krvni tlak, zasićenost kisikom, tjelesnu temperaturu i brzinu disanja. Međutim, odluke se često donose jednostavno na temelju osjećaja, što može dovesti do kobnih propusta.

Važan cilj za buduće operacije spašavanja je povećati znanje o simptomima sepse. To uključuje zbunjenost, nizak krvni tlak i ubrzano disanje. Primjena sustava bodovanja kao što je National Early Warning Score 2 mogla bi pomoći u identificiranju gotovo tri četvrtine slučajeva sepse. Ali do sada ti sustavi gotovo da nisu korišteni u njemačkoj praksi.

Opseg ovog pitanja nadilazi neposredne opasnosti od sepse. Preživjeli također često mogu patiti od dugoročnih posljedica kao što su poteškoće s koncentracijom, problemi s vidom ili govorom, pa čak i razne mentalne bolesti. Prema Piedmontu, neki pacijenti su tako teško pogođeni nakon sepse da su potrebne amputacije jer udovi odumru. To pokazuje da sepsa predstavlja ne samo akutni, već i dugoročni rizik za oboljele.

Učinkovita zaštita od sepse može se postići preventivnim mjerama. Savezni centar za zdravstveno obrazovanje (BZgA) preporuča sprječavanje infekcija kroz osnovne higijenske mjere kao što su redovito pranje ruku i pažljiva njega rana. Cijepljenje protiv uobičajenih patogena poput pneumokoka i meningokoka također pomaže u smanjenju rizika od sepse.

Neosporna je hitnost podizanja svijesti o sepsi. U borbi protiv ove opasne bolesti svaka je minuta važna, a ona počinje ranim otkrivanjem i odgovarajućim odgovorom na simptome. Nalazi studije Bauera i Piedmonta važan su korak prema povećanju svijesti o ovom zdravstvenom riziku u medicinskoj zajednici i stanovništvu.

dpa/wb