Abakavir oralna otopina

Abakavir oralna otopina

Na ovoj stranici

• Indikationen und Verwendung
• Dosierung und Anwendung
• Darreichungsformen und Stärken
• Kontraindikationen
• Warnungen und Vorsichtsmaßnahmen
• Nebenwirkungen/Nebenwirkungen
• Wechselwirkungen mit anderen Medikamenten
• Verwendung in bestimmten Populationen
• Überdosierung
• Beschreibung
• Klinische Pharmakologie
• Nichtklinische Toxikologie
• Klinische Studien
• Wie geliefert/Lagerung und Handhabung
• Informationen zur Patientenberatung
• Leitfaden für Medikamente

Istaknute informacije o propisivanju

Ovo istaknuto ne sadrži sve informacije potrebne za sigurnu i učinkovitu upotrebu ABACAVIR ORALNE OTOPINE. Pogledajte sve informacije o propisivanju za ABACAVIR ORALNU OTOPINU.

ABACAVIR oralna otopina
Prvo odobrenje u SAD-u: 1998

UPOZORENJE: PREOSJETLJIVE REAKCIJE

Za cjelovito upozorenje pogledajte potpune informacije o propisivanju.

• Unter Abacavir sind schwere und manchmal tödliche Überempfindlichkeitsreaktionen aufgetreten. (5.1)
• Überempfindlichkeit gegen Abacavir ist ein klinisches Multiorgan-Syndrom. (5.1)
• Patienten, die Träger des HLA-B sind*5701-Allel haben ein höheres Risiko, eine Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir zu entwickeln. (5.1)
• Abacavir iEs ist bei Patienten mit einer früheren Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir und bei HLA-B*5701-positiven Patienten kontraindiziert. (4)
• Abacavir absetzen, sobald der Verdacht einer Überempfindlichkeitsreaktion besteht. Unabhängig von HLA-B*5701-Status: Abacavir dauerhaft absetzen, wenn eine Überempfindlichkeit nicht ausgeschlossen werden kann, auch wenn andere Diagnosen möglich sind. (5.1)
• Nach einer Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir darf die Einnahme von Abacavir oder einem anderen Abacavir-haltigen Produkt NIEMALS wieder aufgenommen werden. (5.1)

Indikacije i primjena oralne otopine abakavira

Abakavir, nukleozidni analog virusa humane imunodeficijencije (HIV-1) inhibitor reverzne transkriptaze, indiciran je u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima za liječenje HIV-1 infekcije. (1)

Doziranje i primjena oralne otopine abakavira

• Vor Beginn der Anwendung der Abacavir-Lösung zum Einnehmen ist ein Screening auf das HLA-B*5701-Allel durchzuführen. (2.1)
• Erwachsene: 600 mg täglich, verabreicht als entweder 300 mg zweimal täglich oder 600 mg einmal täglich. (2.2)
• Pädiatrische Patienten ab 3 Monaten: Wird entweder ein- oder zweimal täglich verabreicht. Die Dosis sollte anhand des Körpergewichts (kg) berechnet werden und 600 mg täglich nicht überschreiten. (2.3)
• Patienten mit Leberfunktionsstörung: Leichte Leberfunktionsstörung – 200 mg zweimal täglich. (2.4)

Oblici doziranja i jačine

Oralna otopina: 20 mg po ml (3)

Kontraindikacije

• Vorhandensein des HLA-B*5701-Allels. (4)
• Vorherige Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir. (4)
• Mittelschwere oder schwere Leberfunktionsstörung. (4)

Upozorenja i mjere opreza

• Bei der Anwendung von Nukleosidanaloga wurde über Laktatazidose und schwere Hepatomegalie mit Steatose, einschließlich tödlicher Fälle, berichtet. (5.2)
• Bei Patienten, die mit einer antiretroviralen Kombinationstherapie behandelt wurden, wurde über ein Immunrekonstitutionssyndrom berichtet. (5.3)

Nuspojave/nuspojave

• Die am häufigsten berichteten Nebenwirkungen von mindestens mäßiger Intensität (Inzidenz größer oder gleich 10 %) in klinischen HIV-1-Studien bei Erwachsenen waren Übelkeit, Kopfschmerzen, Unwohlsein und Müdigkeit, Übelkeit und Erbrechen sowie Träume/Schlafstörungen. (6.1)
• Die am häufigsten berichteten Nebenwirkungen von mindestens mäßiger Intensität (Inzidenz größer oder gleich 5 %) in klinischen HIV-1-Studien bei Kindern waren Fieber und/oder Schüttelfrost, Übelkeit und Erbrechen, Hautausschläge und Hals-Nasen-Ohren-Infektionen. (6.2)

Za prijavu sumnje na nuspojave, kontaktirajte Rising Pharmaceuticals, Inc. na 1-866-562-4597 ili FDA na 1-800-FDA-1088 ili www.fda.gov/medwatch.

Interakcije s drugim lijekovima

• Methadon: Bei einer kleinen Anzahl von Patienten kann eine erhöhte Methadon-Dosis erforderlich sein. (7.1)
• Riociguat: Die Riociguat-Dosis muss möglicherweise reduziert werden. (7.2)

Upotreba u određenim populacijama

• Stillzeit: Mit HIV infizierte Frauen sollten angewiesen werden, wegen der Möglichkeit einer HIV-Übertragung nicht zu stillen. (8.2)

Vidi 17 za INFORMACIJE O SAVJETU PACIJENTA i Vodič za lijekove.

Revidirano: 11/2022

Potpuni podaci o propisivanju

UPOZORENJE: PREOSJETLJIVE REAKCIJE

Ozbiljne i ponekad fatalne reakcije preosjetljivosti koje zahvaćaju više organasudjelovanje, dogodio saAbakavir.

Bolesnici koji nose alel HLA-B*5701 imaju veći rizik od reakcije preosjetljivosti na abakavir; Međutim, reakcije preosjetljivosti su se javile kod pacijenata koji ne nose alel HLA-B*5701[vidi Upozorenja i mjere opreza (5.1)].

Abakavir je kontraindiciran u bolesnika s prethodnom reakcijom preosjetljivosti na abakavir i u HLA-B*5701 pozitivnih bolesnika[vidjeti Kontraindikacije (4), Upozorenja i mjere opreza (5.1)]. Svi bolesnici trebaju biti pretraženi na alel HLA-B*5701 prije započinjanja terapije abakavirom ili ponovnog početka terapije abakavirom, osim ako pacijenti nisu prethodno dokumentirali procjenu alela HLA-B*5701. Ako se sumnja na reakciju preosjetljivosti, abakavir treba odmah prekinuti, bez obzira na status HLA-B*5701, čak i ako su moguće druge dijagnoze[vidjeti Kontraindikacije (4), Upozorenja i mjere opreza (5.1)].

Nakon reakcije preosjetljivosti na abakavir, NIKADA nemojte ponovno početi uzimati abakavir ili bilo koji drugi proizvod koji sadrži abakavir jer se ozbiljniji simptomi, uključujući smrt, mogu pojaviti unutar nekoliko sati. Slične ozbiljne reakcije također su se pojavile u rijetkim slučajevima nakon ponovnog uvođenja proizvoda koji sadrže abakavir u bolesnika koji nisu imali povijest preosjetljivosti na abakavir[vidi Upozorenja i mjere opreza (5.1)].

1. Indikacije i primjena oralne otopine abakavira

Abakavir oralna otopina indicirana je u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima za liječenje infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV-1).

2. Doziranje i primjena oralne otopine abakavira

2.1 Probir na alel HLA-B*5701 prije početka primjene oralne otopine abakavira

Provjera alela HLA-B*5701 prije početka terapije oralnom otopinom abakavira[vidi Upozorenje u kutiji, Upozorenja i mjere opreza (5.1)].

2.2 Preporučeno doziranje za odrasle bolesnike

Preporučena doza oralne otopine abakavira za odrasle je 600 mg dnevno, primijenjena oralno kao 300 mg dva puta dnevno ili 600 mg jednom dnevno, u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima.

2.3 Preporučeno doziranje za pedijatrijske bolesnike

Preporučena doza oralne otopine abakavira u pedijatrijskih pacijenata zaraženih HIV-1 u dobi od 3 mjeseca ili starija je 8 mg po kg oralno dva puta dnevno ili 16 mg po kg oralno jednom dnevno (do najviše 600 mg dnevno) u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim lijekovima.

2.4 Preporučeno doziranje za bolesnike s oštećenjem jetre

Preporučena doza oralne otopine abakavira u bolesnika s blagim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasa A) je 200 mg dva puta dnevno. Kako bi se omogućilo smanjenje doze, za liječenje ovih bolesnika treba koristiti oralnu otopinu abakavira (10 ml dva puta dnevno). Sigurnost, djelotvornost i farmakokinetička svojstva abakavira nisu utvrđeni u bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem jetre; Stoga je oralna otopina abakavira kontraindicirana u ovih bolesnika.

3. Oblici doziranja i jačine

Abakavir oralna otopina USP, svaki ml sadrži abakavir sulfat USP ekvivalentan 20 mg abakavira, bistra je do opalescentna, žućkasta tekućina s okusom jagode i banane.

4. Kontraindikacije

Oralna otopina abakavira kontraindicirana je u sljedećih bolesnika:

• die das HLA-B*5701-Allel haben [see Warnings and Precautions (5.1)].
• mit vorheriger Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir [see Warnings and Precautions (5.1)].
• mit mittelschwerer oder schwerer Leberfunktionsstörung [see Use in Specific Populations (8.6)].

5. Upozorenja i mjere opreza

5.1 Reakcije preosjetljivosti

Uz abakavir su se javile teške i ponekad fatalne reakcije preosjetljivosti. Ove reakcije preosjetljivosti uključivale su zatajenje više organa i anafilaksiju i tipično su se javljale unutar prvih 6 tjedana liječenja abakavirom (srednje vrijeme do pojave bilo je 9 dana); Iako su se reakcije preosjetljivosti na abakavir javljale u bilo kojem trenutku tijekom liječenja[vidjeti Nuspojave (6.1)]. Bolesnici koji nose alel HLA-B*5701 imaju veći rizik od reakcija preosjetljivosti na abakavir; Međutim, pacijenti koji ne nose alel HLA-B*5701 razvili su reakcije preosjetljivosti. Preosjetljivost na abakavir prijavljena je kod otprilike 206 (8%) od 2670 bolesnika u 9 kliničkih ispitivanja proizvoda koji sadrže abakavir u kojima nije proveden HLA-B*5701 probir. Učestalost suspektnih reakcija preosjetljivosti na abakavir u kliničkim je ispitivanjima bila 1% kada su isključeni ispitanici s alelom HLA-B*5701. U svakog bolesnika liječenog abakavirom, klinička dijagnoza reakcije preosjetljivosti mora ostati osnova za donošenje kliničke odluke.

Zbog mogućnosti teških, ozbiljnih i potencijalno smrtonosnih reakcija preosjetljivosti s abakavirom:

• Alle Patienten sollten vor Beginn der Therapie mit Abacavir oder Wiederaufnahme der Therapie mit Abacavir auf das HLA-B*5701-Allel untersucht werden, es sei denn, bei den Patienten wurde zuvor eine HLA-B*5701-Allelbeurteilung dokumentiert.
• Abacavir ist bei Patienten mit einer früheren Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir und bei HLA-B*5701-positiven Patienten kontraindiziert.
• Bevor Sie mit der Einnahme von Abacavir beginnen, überprüfen Sie Ihre Krankengeschichte hinsichtlich früherer Kontakte mit Abacavir-haltigen Produkten. Beginnen Sie die Behandlung mit Abacavir oder einem anderen Abacavir-haltigen Produkt NIEMALS nach einer Überempfindlichkeitsreaktion auf Abacavir, unabhängig vom HLA-B*5701-Status.
• Um das Risiko einer lebensbedrohlichen Überempfindlichkeitsreaktion unabhängig vom HLA-B*5701-Status zu verringern, brechen Sie Abacavir bei Verdacht auf eine Überempfindlichkeitsreaktion sofort ab, auch wenn andere Diagnosen möglich sind (z. B. akut auftretende Atemwegserkrankungen wie Lungenentzündung, Bronchitis, Pharyngitis oder Influenza; Gastroenteritis; oder Reaktionen auf andere Medikamente).
• Wenn eine Überempfindlichkeitsreaktion nicht ausgeschlossen werden kann, nehmen Sie die Behandlung mit Abacavir oder anderen Abacavir-haltigen Arzneimitteln nicht erneut ein, da innerhalb weniger Stunden schwerwiegendere Symptome auftreten können, die eine lebensbedrohliche Hypotonie und den Tod einschließen können.
• Wenn eine Überempfindlichkeitsreaktion ausgeschlossen ist, können Patienten die Behandlung mit Abacavir wieder aufnehmen. In seltenen Fällen traten bei Patienten, die Abacavir aus anderen Gründen als Symptomen einer Überempfindlichkeit abgesetzt hatten, innerhalb weniger Stunden nach Wiederaufnahme der Abacavir-Therapie auch lebensbedrohliche Reaktionen auf. Daher wird die Wiedereinführung von Abacavir oder anderen Abacavir-haltigen Produkten nur dann empfohlen, wenn eine medizinische Versorgung problemlos möglich ist.
• Ein Medikamentenleitfaden und eine Warnkarte, die Informationen zur Erkennung von Überempfindlichkeitsreaktionen enthalten, sollten bei jedem neuen Rezept und Nachfüllen abgegeben werden.

5.2 Laktacidoza i teška hepatomegalija sa steatozom

Pri primjeni nukleozidnih analoga, uključujući abakavir, prijavljene su laktacidoza i teška hepatomegalija sa steatozom, uključujući smrtne slučajeve. Većina tih slučajeva odnosila se na žene. Ženski spol i pretilost mogu biti čimbenici rizika za razvoj laktacidoze i teške hepatomegalije sa steatozom u bolesnika liječenih antiretrovirusnim nukleozidnim analozima. Liječenje abakavirom treba prekinuti u svakog bolesnika kod kojeg se jave klinički ili laboratorijski nalazi koji upućuju na laktacidozu ili značajnu hepatotoksičnost, što može uključivati ​​hepatomegaliju i steatozu, čak i u odsutnosti značajnog povišenja transaminaza.

5.3 Sindrom imunološke rekonstitucije

Sindrom imunološke rekonstitucije prijavljen je u bolesnika liječenih kombiniranom antiretrovirusnom terapijom, uključujući abakavir. Tijekom početne faze kombiniranog antiretrovirusnog liječenja, pacijenti čiji imunološki sustav reagira mogu doživjeti upalni odgovor na indolentne ili perzistentne oportunističke infekcije (npr.Mycobacterium aviuminfekcija, citomegalovirus,Pneumocystis jiroveciiPneumonija [PCP] ili tuberkuloza), što može zahtijevati daljnju procjenu i liječenje.

Također je prijavljena pojava autoimunih bolesti (kao što su Gravesova bolest, polimiozitis i Guillain-Barréov sindrom) povezanih s rekonstitucijom imunološkog sustava; Međutim, vrijeme do početka je promjenjivije i može se dogoditi mnogo mjeseci nakon početka liječenja.

5.4 Infarkt miokarda

Nekoliko prospektivnih, opservacijskih, epidemioloških studija izvijestilo je o povezanosti između uporabe abakavira i rizika od infarkta miokarda (IM). Meta-analize randomiziranih, kontroliranih kliničkih ispitivanja nisu otkrile povećan rizik od MI u ispitanika liječenih abakavirom u usporedbi s kontrolama. Do danas ne postoji uspostavljen biološki mehanizam koji bi mogao objasniti moguće povećanje rizika. Općenito, dostupni podaci iz opservacijskih studija i kontroliranih kliničkih ispitivanja pokazuju nedosljednosti; Stoga su dokazi o uzročnoj povezanosti između liječenja abakavirom i rizika od MI neuvjerljivi.

Kao mjeru opreza, pri propisivanju antiretrovirusne terapije, uključujući abakavir, potrebno je uzeti u obzir temeljni rizik od bolesti koronarnih arterija i poduzeti mjere za minimiziranje svih čimbenika rizika koji se mogu mijenjati (npr. hipertenzija, hiperlipidemija, dijabetes melitus, pušenje).

6. Nuspojave/nuspojave

O sljedećim nuspojavama govori se u drugim odjeljcima naljepnice:

• Schwerwiegende und manchmal tödliche Überempfindlichkeitsreaktionen [see Boxed Warning, Warnings and Precautions (5.1)].
• Laktatazidose und schwere Hepatomegalie mit Steatose [see Warnings and Precautions (5.2)].
• Immunrekonstitutionssyndrom [see Warnings and Precautions (5.3)].
• Herzinfarkt [see Warnings and Precautions (5.4)].

6.1 Iskustvo s kliničkim studijama na odraslim ispitanicima

Budući da se klinička ispitivanja provode u vrlo različitim uvjetima, stope nuspojava uočene u kliničkim ispitivanjima jednog lijeka ne mogu se izravno usporediti sa stopama uočenim u kliničkim ispitivanjima drugog lijeka i ne moraju odražavati stope uočene u kliničkoj praksi.

Ozbiljne i fatalne reakcije preosjetljivosti povezane s abakavirom

Ozbiljne i ponekad fatalne reakcije preosjetljivosti pojavile su se s abakavirom u kliničkim ispitivanjima[vidi Upozorenje u kutiji, Upozorenja i mjere opreza (5.1)].Ove reakcije karakteriziraju 2 ili više sljedećih znakova ili simptoma: (1) vrućica; (2) osip; (3) gastrointestinalni simptomi (uključujući mučninu, povraćanje, proljev ili bol u trbuhu); (4) konstitucionalni simptomi (uključujući opću slabost, umor ili bol); (5) Respiratorni simptomi (uključujući otežano disanje, kašalj ili faringitis). Gotovo sve reakcije preosjetljivosti na abakavir uključuju vrućicu i/ili osip kao dio sindroma.

Ostali znakovi i simptomi uključivali su letargiju, glavobolju, mialgiju, edem, artralgiju i paresteziju. Anafilaksija, zatajenje jetre, zatajenje bubrega, hipotenzija, sindrom respiratornog distresa kod odraslih, respiratorno zatajenje, mioliza i smrt pojavili su se povezani s ovim reakcijama preosjetljivosti. Fizikalni nalazi uključivali su limfadenopatiju, lezije sluznice (konjunktivitis i čireve u ustima) i makulopapulozni ili urtikarijski osip (iako su neki pacijenti imali druge vrste osipa, a drugi nisu imali osip). Postoje izvješća o multiformnom eritemu. Laboratorijske abnormalnosti uključivale su povišene jetrene enzime, povišenu kreatin-fosfokinazu, povišeni kreatinin i limfopeniju, kao i abnormalne nalaze rendgenske snimke prsnog koša (pretežno lokalizirani infiltrati).

Dodatne nuspojave pri korištenju abakavira

Odrasli koji prethodno nisu bili na terapiji:Tijekom terapije abakavirom od 300 mg dva puta dnevno, lamivudinom 150 mg dva puta dnevno i efavirenzom od 600 mg dnevno u usporedbi sa zidovudinom 300, kliničke nuspojave nastale tijekom liječenja (koje je istraživač procijenio kao umjerene ili teške) javljale su se s učestalošću većom ili jednakom 5% u tablici 2.

Tablica 2. Nuspojave povezane s liječenjem (sve uzročne) najmanje umjerenog intenziteta (2. do 4. stupnja, učestalost veća ili jednaka 5%) i prethodno neliječenih odraslih osoba (CNA30024).A) tijekom 48 tjedana liječenja

AU ovoj studiji provedena je dvostruko slijepa identifikacija suspektnih reakcija preosjetljivosti. Tijekom slijepog dijela studije, sumnju na preosjetljivost na abakavir prijavili su istraživači kod 9% od 324 ispitanika u skupini koja je primala abakavir i kod 3% od 325 ispitanika u skupini koja je primala zidovudin.

bDeset (3%) slučajeva sa sumnjom na preosjetljivost na lijek klasificirano je kao ne uzrokovano abakavirom nakon razotkrivanja.

Kliničke nuspojave nastale tijekom liječenja (koje je ispitivač procijenio kao umjerene ili teške) s učestalošću većom ili jednakom 5% tijekom terapije abakavirom 300 mg dva puta dnevno, lamivudinom 150 mg dva puta dnevno i zidovudinom 300 mg dva puta dnevno u usporedbi s indinavirom 800 mg tri puta dnevno, lamivudinom 150 mg dva puta dnevno i zidovudinom 300 mg dva puta dnevno od CNA3005 prikazani su u tablici 3.

Tablica 3. Nuspojave povezane s liječenjem (sve uzročne) najmanje umjerenog intenziteta (2. do 4. stupnja, učestalost veća ili jednaka 5%) i prethodno neliječenih odraslih osoba (CNA3005) tijekom 48 tjedana liječenja

Pet ispitanika koji su primili abakavir u CNA3005 doživjelo je pogoršanje postojeće depresije u usporedbi s nijednim u skupini s indinavirom. Pozadinske stope postojeće depresije bile su slične u oba kraka liječenja.

AbakavirJednom dnevno vsAbakavirDva puta dnevno (CNA30021):Tijekom terapije abakavirom od 600 mg jednom dnevno ili abakavirom od 300 mg dva puta dnevno, oboje u kombinaciji s lamivudinom od 300 mg jednom dnevno, kliničke nuspojave nastale tijekom liječenja (koje je istraživač ocijenio kao najmanje umjerene) javljale su se s učestalošću većom ili jednakom 5%, a efavirenz 600 mg jednom dnevno iz CNA30021 bio je sličan. Za reakcije preosjetljivosti, stopa je bila 9% kod ispitanika koji su primali abakavir jednom dnevno u usporedbi sa 7% kod ispitanika koji su primali abakavir dva puta dnevno. Međutim, teške reakcije preosjetljivosti na lijekove i teški proljev javljali su se znatno češće u ispitanika koji su primali abakavir 600 mg jednom dnevno u usporedbi s ispitanicima koji su primali abakavir 300 mg dva puta dnevno. Pet posto (5%) ispitanika koji su primali abakavir 600 mg jednom dnevno imalo je ozbiljne reakcije preosjetljivosti na lijek, u usporedbi s 2% ispitanika koji su primali abakavir 300 mg dva puta dnevno. Dva posto (2%) ispitanika koji su primali abakavir 600 mg jednom dnevno doživjelo je teški proljev, dok nitko od ispitanika koji su primali abakavir 300 mg dva puta dnevno nije doživio ovaj događaj.

Laboratorijske abnormalnosti:Laboratorijske abnormalnosti (stupanj 3 do 4) u prethodno neliječenih odraslih osoba tijekom terapije abakavirom 300 mg dva puta dnevno, lamivudinom 150 mg dva puta dnevno i efavirenzom 600 mg dnevno u usporedbi sa zidovudinom 300 mg dva puta dnevno, lamivudinom 150 mg dva puta dnevno i efavirenzom 600 mg dnevno iz CNA30024 prikazane su u tablici 4.

Tablica 4. Laboratorijske abnormalnosti (stupanj 3 do 4) i prethodno neliječenih odraslih osoba (CNA30024) tijekom 48 tjedana liječenja

GGN = gornja granica normalne vrijednosti.

n = broj ocjenjivanih subjekata.

Laboratorijske abnormalnosti u CNA3005 navedene su u tablici 5.

Tablica 5. Laboratorijske abnormalnosti povezane s liječenjem (stupanj 3 do 4) u CNA3005

GGN = gornja granica normalne vrijednosti.

n = broj ocjenjivanih subjekata.

Učestalost laboratorijskih abnormalnosti povezanih s liječenjem bila je usporediva između skupina za liječenje u CNA30021.

6.2 Iskustvo u kliničkim ispitivanjima na pedijatrijskim subjektima

Pedijatrijski subjekti s iskustvom u terapiji (doziranje dva puta dnevno)


Kliničke nuspojave nastale tijekom liječenja (koje je ispitivač procijenio kao umjerene ili teške) s učestalošću većom ili jednakom 5% tijekom terapije abakavirom 8 mg po kg dva puta dnevno, lamivudinom 4 mg po kg dva puta dnevno i zidovudinom 180 mg dnevno M2dva puta dnevno u usporedbi s lamivudinom 4 mg po kg dva puta dnevno i zidovudinom 180 mg po m2CNA3006 dva puta dnevno navedeni su u tablici 6.

Tablica 6. Nuspojave povezane s liječenjem (sve uzročne veze) najmanje umjerenog intenziteta (stupanj 2 do 4, veća ili jednaka 5% učestalosti) i pedijatrijskih pacijenata koji su već bili i liječeni (CNA3006) tijekom 16 tjedana liječenja

Laboratorijske abnormalnosti:U CNA3006, laboratorijske abnormalnosti (anemija, neutropenija, abnormalnosti testova jetrene funkcije i povišenje CPK) uočene su sa sličnom učestalošću kao u studiji na prethodno neliječenim odraslim osobama (CNA30024). Blaga povišenja glukoze u krvi javljala su se češće u pedijatrijskih ispitanika koji su primali abakavir (CNA3006) nego u odraslih ispitanika (CNA30024).


Ostali štetni događaji


Uz nuspojave i laboratorijske abnormalnosti navedene u tablicama 2, 3, 4, 5 i 6, pankreatitis i povećan GGT bile su dodatne nuspojave uočene u programu proširenog pristupa.

Pedijatrijski ispitanici jednom dnevno u odnosu na dva puta dnevno (COL105677):Sigurnost doziranja abakavira jednom dnevno u usporedbi s doziranjem dva puta dnevno procijenjena je u studiji ARROW. Primarna procjena sigurnosti u studiji ARROW temeljila se na nuspojavama stupnja 3 i 4. Učestalost nuspojava stupnja 3 i 4 bila je slična u ispitanika randomiziranih na doziranje jednom dnevno kao i u ispitanika randomiziranih na doziranje dva puta dnevno. Istraživač je smatrao da jedan događaj hepatitisa stupnja 4 u kohorti koja je primala jednom dnevno ima nesigurnu uzročnost, a sve druge štetne događaje stupnja 3 ili 4 ispitivač je smatrao nepovezanima.

6.3 Postmarketinško iskustvo

Sljedeće nuspojave utvrđene su tijekom postmarketinške primjene abakavira. Budući da se ove reakcije dobrovoljno prijavljuju iz populacije nepoznate veličine, nije uvijek moguće pouzdano procijeniti njihovu učestalost ili uspostaviti uzročnu vezu s izloženošću lijeku.

Tijelo kao cjelina

Preraspodjela/akumulacija tjelesne masti.

Kardiovaskularni sustav

Srčani udar.

jetra

laktacidoza i steatoza jetre[vidjeti Upozorenja i mjere opreza (5.2)].

kože

Sumnja na Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) zabilježena je u bolesnika koji su primali abakavir prvenstveno u kombinaciji s lijekovima za koje je poznato da su povezani sa SJS i TEN. Zbog preklapanja kliničkih znakova i simptoma između preosjetljivosti na abakavir i SJS-a i TEN-a, kao i zbog mogućnosti višestruke preosjetljivosti na lijekove u nekih bolesnika, liječenje abakavirom treba prekinuti, a ne ponovno započeti u takvim slučajevima.

Također su zabilježeni slučajevi multiformnog eritema pri primjeni abakavira[jezeroNuspojave (6.1)].

7. Interakcije lijekova

7.1 Metadon

U studiji na 11 subjekata zaraženih HIV-1 koji su primali terapiju održavanja metadonom sa 600 mg abakavira dva puta dnevno (dva puta više od trenutno preporučene doze), klirens oralnog metadona se povećao[vidjeti Klinička farmakologija (12.3)]. Ova promjena ne dovodi do promjene doze metadona kod većine pacijenata; Međutim, kod malog broja pacijenata može biti potrebna povećana doza metadona.

7.2 Riociguat

Istodobna primjena s fiksnom dozom abakavira/dolutegravira/lamivudina rezultirala je povećanom izloženošću riociguatu, što može povećati rizik od nuspojava riociguata[vidjeti Klinička farmakologija (12.3)]. Možda će biti potrebno smanjiti dozu riociguata. Pogledajte sve informacije o propisivanju za ADEMPAS (riociguat).

8. Upotreba u određenim populacijama

8.1 Trudnoća

Registar izloženosti trudnica

Postoji registar izloženosti trudnica koji prati ishode trudnoće u žena koje su tijekom trudnoće bile izložene abakaviru. Potiču se pružatelji zdravstvenih usluga da upišu pacijentice pozivom Registru za trudnoću s antiretrovirusnim lijekovima (APR) na broj 1-800-258-4263.

Pregled rizika

Dostupni podaci iz APR-a ne pokazuju razliku u ukupnom riziku od urođenih mana za abakavir u usporedbi s osnovnom stopom urođenih mana od 2,7% u referentnoj populaciji Metropolitan Atlanta Congenital Defects Program (MACDP).(vidi podatke).APR koristi MACDP kao referentnu populaciju SAD-a za urođene mane u općoj populaciji. MACDP procjenjuje žene i dojenčad s ograničenog geografskog područja i ne uzima u obzir ishode poroda koji su se dogodili u razdoblju kraćem od 20 tjedana trudnoće. Stopa spontanih pobačaja ne odražava se u APR-u. Procijenjena pozadinska stopa pobačaja u klinički prepoznatim trudnoćama u općoj populaciji SAD-a je 15% do 20%. Pozadinski rizik od velikih urođenih mana i pobačaja za navedenu populaciju nije poznat.

U ispitivanjima reprodukcije na životinjama, oralna primjena abakavira gravidnim štakorima tijekom organogeneze rezultirala je fetalnim malformacijama i drugim embrionalnim i fetalnim toksičnostima pri izloženosti 35 puta većoj od izloženosti ljudi (AUC) pri preporučenoj kliničkoj dnevnoj dozi. Međutim, nisu primijećeni štetni učinci na razvoj nakon oralne primjene abakavira trudnim kunićima tijekom organogeneze pri izloženosti približno devet puta većoj od izloženosti ljudi (AUC) pri preporučenoj kliničkoj dozi(vidi podatke).

Podaci

Podaci o ljudima:Na temelju prospektivnih izvješća za APR o izloženosti abakaviru tijekom trudnoće koja je rezultirala živorođenjem (uključujući više od 1300 izloženosti u prvom tromjesečju i preko 1300 izloženosti u drugom/trećem tromjesečju), nije bilo razlike u ukupnom riziku od urođenih mana za abakavir u usporedbi s osnovnom stopom urođenih mana od 2,7% u američkoj MACDP referentnoj populaciji. Prevalencija živorođenih mana bila je 3,2% (95% CI: 2,3% do 4,3%) nakon izlaganja režimima koji su sadržavali abakavir u prvom tromjesečju i 2,9% (95% CI: 2,1% do 4,0%) nakon izlaganja režimima koji su sadržavali abakavir u drugom/trećem tromjesečju.

Pokazalo se da abakavir prolazi placentu i koncentracije u plazmi novorođenčeta pri rođenju bile su u biti jednake onima u plazmi majke pri porodu[vidjeti Klinička farmakologija (12.3)].

Podaci o životinjama:Abakavir je davan oralno gravidnim štakorima (100, 300 i 1000 mg po kg dnevno) i kunićima (125, 350 ili 700 mg po kg dnevno) tijekom organogeneze (u danima gestacije 6. do 17. odnosno 6. do 20. dana). U štakora su uočene fetalne malformacije (povećana učestalost fetalne anasarke i malformacija kostura) ili razvojna toksičnost (smanjena tjelesna težina fetusa i duljina tjemena i stražnjice) pri dozama do 1000 mg po kg dnevno, što je rezultiralo izloženošću približno 35 puta većoj od izloženosti ljudi (AUC) pri preporučenoj dnevnoj dozi. Kod štakora pri dozi od 100 mg po kg dnevno nisu primijećeni učinci na razvoj, što je rezultiralo izloženošću (AUC) 3,5 puta većom od izloženosti ljudi pri preporučenoj dnevnoj dozi. U studiji plodnosti i ranog embriofetalnog razvoja provedenoj na štakorima (pri dozama od 60, 160 ili 500 mg po kg dnevno), embrionalna i fetalna toksičnost (povećana resorpcija, smanjena tjelesna težina fetusa) ili toksičnost za potomstvo (povećana incidencija mrtvorođenčadi i manja tjelesna težina) pojavili su se pri dozama do 500 mg po kg dnevno. Kod štakora pri dozi od 60 mg po kg dnevno nisu primijećeni učinci na razvoj, što je rezultiralo izloženošću (AUC) približno četiri puta većom od izloženosti ljudi pri preporučenoj dnevnoj dozi. Ispitivanja na gravidnim štakorima pokazala su da se abakavir prenosi na fetus preko placente. U gravidnih kunića nije bilo razvojne toksičnosti niti povećanja fetalnih malformacija do najveće procijenjene doze, što je rezultiralo izloženošću (AUC) približno devet puta većom od izloženosti ljudi pri preporučenoj dozi.

8.2 Dojenje

Pregled rizika

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuju majkama zaraženim HIV-1 u Sjedinjenim Državama da ne doje svoju djecu kako bi izbjegli rizik postnatalnog prijenosa HIV-1 infekcije. Abakavir se nalazi u majčinom mlijeku. Nema podataka o učincima abakavira na dojeno dijete ili učincima lijeka na proizvodnju mlijeka. Zbog mogućnosti (1) prijenosa HIV-1 (kod HIV negativne dojenčadi), (2) razvoja otpornosti virusa (kod HIV pozitivne dojenčadi) i (3) nuspojava kod dojene djece, majkama treba savjetovati da ne doje dok primaju abakavir.

8.4 Pedijatrijska primjena

Sigurnost i djelotvornost abakavira dokazane su u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 3 mjeseca i starijih. Korištenje abakavira podupiru farmakokinetičke studije i dokazi iz odgovarajućih i dobro kontroliranih studija abakavira u odraslih i djece[vidjeti Doziranje i primjena (2.3), Nuspojave (6.2), Klinička farmakologija (12.3), Kliničke studije (14.2)].

8.5 Gerijatrijska uporaba

Klinička ispitivanja s abakavirom nisu uključila dovoljno ispitanika u dobi od 65 godina i starijih da bi se utvrdilo reagiraju li drugačije od mlađih ispitanika. Općenito, potreban je oprez pri primjeni abakavira u starijih bolesnika zbog povećane učestalosti smanjene funkcije jetre, bubrega ili srca, kao i popratnih bolesti ili drugih lijekova.

8.6 Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

Smanjenje doze potrebno je u bolesnika s blagim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasa A).[vidjeti Doziranje i primjena (2.4)]. Sigurnost, djelotvornost i farmakokinetička svojstva abakavira nisu utvrđeni u bolesnika s umjerenim ili teškim oštećenjem jetre; Stoga je abakavir kontraindiciran u ovih bolesnika[vidjeti Kontraindikacije (4), Klinička farmakologija (12.3)].

10. Predoziranje

Ne postoji poznato specifično liječenje predoziranja abakavirom. U slučaju predoziranja, bolesnika treba nadzirati i, ako je potrebno, primijeniti standardno suportivno liječenje. Nije poznato može li se abakavir ukloniti peritonealnom dijalizom ili hemodijalizom.

11. Opis Abacavir oralne otopine

Abakavir sulfat je sintetski karbociklički nukleozidni analog s inhibicijskim djelovanjem na HIV-1. Kemijski naziv abakavir sulfata je(1S,cis)-4-[2-amino-6-(ciklopropilamino)-9H-purin-9-il]-2-ciklopenten-l-metanol sulfat (sol) (2:1). Abakavir sulfat je enantiomer sa1S,4Rapsolutna konfiguracija na ciklopentenskom prstenu. Ima molekularnu formulu (C14H18N6o)2• H2TAKO4i molekularnu težinu od 670,76 g po molu. Ima sljedeću strukturnu formulu:

Abakavir sulfat USP bijela je do gotovo bijela krutina i topiv je u vodi.

Abakavir oralna otopina USP je za oralnu primjenu. Svaki mililitar (1 mL) Abacavir oralne otopine USP sadrži abacavir sulfat USP ekvivalentan 20 mg abacavira (tj. 20 mg po mL) kao aktivni sastojak i sljedeće neaktivne sastojke: umjetne arome jagode i banane, bezvodnu limunsku kiselinu, metilparaben i propilparaben (dodan kao konzervans), propilen glikol, natrijev saharin, natrijev citrat (dihidrat), nekristalizirajuća otopina sorbitola i voda.

In vivoAbakavir sulfat disocira na svoju slobodnu bazu abakavir. Doze su izražene u abakaviru.

12. Abacavir oralna otopina – klinička farmakologija

12.1 Mehanizam djelovanja

Abakavir je antiretrovirusni lijek[vidi Mikrobiologija (12.4)].

12.3 Farmakokinetika

Farmakokinetika u odraslih

Farmakokinetička svojstva abakavira bila su neovisna o dozi u rasponu od 300 do 1200 mg na dan.

Apsorpcija:Nakon oralne primjene, abakavir se brzo apsorbira i široko distribuira.

Geometrijska sredina apsolutne bioraspoloživosti tablete bila je 83%. AUC abakavira u plazmi bio je sličan nakon primjene oralne otopine ili tableta. Nakon oralne primjene 300 mg dva puta dnevno u 20 ispitanika, vršna koncentracija abakavira u serumu u stanju dinamičke ravnoteže porasla je (Cmax) bio je 3 ± 0,89 mcg po ml (srednja vrijednost ± SD) i AUC(0-12 sati)bio je 6,02 ± 1,73 µg sat po ml. Nakon oralne primjene jedne doze od 600 mg abakavira u 20 dobrovoljaca, došlo je do Cmaxbio je 4,26 ± 1,19 mcg po ml (srednja vrijednost ± SD) i AUC∞bio je 11,95 ± 2,51 µg·sat po ml.


Učinak hrane:Bioraspoloživost tableta abakavira procijenjena je natašte i bez gladovanja bez značajne razlike u sistemskoj izloženosti (AUC).∞); Stoga se Abacavir tablete mogu uzimati sa ili bez hrane. Sistemska izloženost abakaviru bila je usporediva nakon primjene oralne otopine abakavira i tableta abakavira. Stoga se ovi proizvodi mogu koristiti naizmjenično.
Distribucija:Prividni volumen distribucije nakon intravenske primjene abakavira bio je 0,86 ± 0,15 L po kg, što sugerira da se abakavir distribuira u ekstravaskularni prostor. U 3 ispitanika AUC likvora bio je(0-6 sati)na AUC abakavira u plazmi(0-6 sati)Stopa je bila između 27% i 33%.

Vezanje abakavira za proteine ​​ljudske plazme je približno 50% i nije ovisilo o koncentraciji. Ukupne koncentracije radioaktivnosti povezane s lijekom u krvi i plazmi su identične, što ukazuje da se abakavir lako distribuira u eritrocite.


Eliminacija:U studijama s jednom dozom, uočeno poluvrijeme eliminacije bilo je (t1/2) iznosio je 1,54 ± 0,63 sata. Nakon intravenske primjene, ukupni klirens bio je 0,8 ± 0,24 L po satu po kg (srednja vrijednost ± standardna devijacija).


Metabolizam:U ljudi se abakavir značajno ne metabolizira enzimima citokroma P450. Glavni putovi eliminacije abakavira su metabolizam alkohol dehidrogenazom u 5'-karboksilnu kiselinu i glukuroniltransferazom u 5'-glukuronid. Metaboliti nemaju antivirusno djelovanje.In vitroEksperimenti pokazuju da abakavir ne inhibira aktivnost ljudskog CYP3A4, CYP2D6 ili CYP2C9 u klinički relevantnim koncentracijama.

Izlučivanje:Eliminacija abakavira je kvantificirana u ispitivanju ravnoteže mase nakon primjene doze od 600 mg14C-abakavir: 99% radioaktivnosti je otkriveno, 1,2% je izlučeno urinom kao abakavir, 30% kao metabolit 5'-karboksilne kiseline, 36% kao metabolit 5'-glukuronida i 15% kao neidentificirani manji metaboliti u urinu. Fekalno izlučivanje iznosilo je 16% doze.

Specifične populacije

Bolesnici s bolestima bubregaOštećenje:Farmakokinetička svojstva abakavira nisu utvrđena u bolesnika s oštećenjem bubrega. Bubrežno izlučivanje nepromijenjenog abakavira manji je put eliminacije u ljudi.

pacijenata saDisfunkcija jetre:Farmakokinetika abakavira ispitivana je u bolesnika s blagim oštećenjem jetre (Child-Pugh klasa A). Rezultati su pokazali da je nakon jedne doze abakavira od 600 mg došlo do prosječnog povećanja AUC abakavira od 89% i povećanja poluživota abakavira od 58%. Blaga bolest jetre nije promijenila AUC metabolita; Međutim, stope stvaranja i eliminacije metabolita bile su smanjene[vidi Kontraindikacije (4), Primjena u određenim populacijama (8.6)].

Trudnica:Farmakokinetika abakavira ispitivana je u 25 trudnica u posljednjem tromjesečju trudnoće koje su primale abakavir u dozi od 300 mg dva puta dnevno. Izloženost abakaviru (AUC) tijekom trudnoće bila je slična povijesnim kontrolama nakon poroda i HIV-om zaraženih netrudnih. U skladu s pasivnom difuzijom abakavira kroz placentu, koncentracije abakavira u uzorcima neonatalne plazme pri rođenju bile su u osnovi jednake onima u plazmi majke pri porodu.

Pedijatrijski pacijenti:Farmakokinetika abakavira procijenjena je nakon jednokratne ili ponovljene primjene abakavira u 169 pedijatrijskih ispitanika. Ispitanici koji su primali oralnu otopinu abakavira prema preporučenom režimu doziranja postigli su koncentracije abakavira u plazmi slične onima u odraslih. Ispitanici koji su primali oralne tablete abakavira postigli su veće koncentracije abakavira u plazmi od ispitanika koji su primali oralnu otopinu.

Farmakokinetika abakavira koji se uzima jednom dnevno u pedijatrijskih ispitanika zaraženih HIV-om u dobi od 3 mjeseca do 12 godina procijenjena je u 3 studije (PENTA 13). [n = 14] PENTA 15 [n = 18] i STRELICA [n = 36]). Sve tri studije bile su otvorene, unakrsne farmakokinetičke studije s dva razdoblja s doziranjem abakavira dva puta dnevno, odnosno jednom dnevno, odnosno lamivudina. I za oralnu otopinu i za formulaciju tablete, ove tri studije su pokazale da doziranje jednom dnevno daje usporediv AUC0-24primjena abakavira do dva puta dnevno s istom ukupnom dnevnom dozom. Srednji Cmaxbio približno 1,6 do 2,3 puta veći kod doziranja abakavira jednom dnevno nego kod doziranja dva puta dnevno.

Stariji pacijenti:Farmakokinetika abakavira nije ispitivana u ispitanika starijih od 65 godina.

Pacijenti i pacijentice:Populacijska farmakokinetička analiza u HIV-1 zaraženih muškaraca (n = 304) i žena (n = 67) ispitanika nije pokazala spolne razlike u AUC abakavira normaliziranom za nemasnu tjelesnu težinu.

Rasne skupine: Nema značajnih ili klinički relevantnih rasnih razlika između crnaca i bijelaca u farmakokinetici abakavira.

Studije interakcija lijekova

Učinak abakavira na farmakokinetiku drugih djelatnih tvari:In vitroStudije su pokazale da abakavir ima potencijal za inhibiciju CYP1A1 i ograničeni potencijal za inhibiciju metabolizma posredovanog CYP3A4. Abakavir nije inhibirao niti inducirao druge CYP enzime (kao što su CYP2C9 ili CYP2D6).

Vezano zain vitroNa temelju rezultata ispitivanja, ne očekuje se da će abakavir utjecati na farmakokinetiku lijekova koji su supstrati sljedećih prijenosnika tijekom terapijske izloženosti lijeku: polipeptid transportera organskih aniona (OATP)1B1/3, protein otpornosti na rak dojke (BCRP) ili P-glikoprotein (P-gp), transporter organskih kationa (OCT)1, OCT2 ili višeliječni i toksični ekstruzijski protein (MATE)1 i MATE2-K.

Riociguat:Zabilježeno je da istovremena primjena jedne doze riociguata (0,5 mg) osobama zaraženim HIV-1 koji primaju fiksnu dozu abakavira/dolutegravira/lamivudina povećava AUC riociguata(∞)u usporedbi s AUC riociguata(∞)prijavljen u zdravih ispitanika zbog inhibicije CYP1A1 abakavirom. Točna veličina povećanja izloženosti riociguatu nije u potpunosti utvrđena na temelju rezultata dviju studija[vidjeti Interakcije s lijekovima (7.2)].


Učinak drugih djelatnih tvari na farmakokinetiku abakavira: In vitro, Abakavir nije supstrat OATP1B1, OAP1B3, OCT1, OCT2, OAT1, MATE1, MATE2-K, proteina povezanog s rezistencijom na više lijekova (MRP)2 ili MRP4; Stoga se ne očekuje da lijekovi koji moduliraju te prijenosnike utječu na koncentracije abakavira u plazmi. Abakavir je supstrat BCRP i P-gpin vitro; Međutim, s obzirom na apsolutnu bioraspoloživost (83%), modulatori ovih prijenosnika vjerojatno neće imati klinički značajan učinak na koncentracije abakavira.


Lamivudin i/ili zidovudin:Petnaest ispitanika zaraženih HIV-1 uključeno je u unakrsno ispitivanje interakcija lijekova u kojem su se procjenjivale pojedinačne doze abakavira (600 mg), lamivudina (150 mg) i zidovudina (300 mg) pojedinačno ili u kombinaciji. Analiza nije pokazala klinički značajne promjene u farmakokinetici abakavira s dodatkom lamivudina ili zidovudina ili kombinacije lamivudina i zidovudina. Izloženost lamivudinu (AUC smanjena za 15%) i izloženost zidovudinu (AUC povećana za 10%) nisu pokazale klinički značajne promjene pri istodobnoj primjeni s abakavirom.

Etanol:Abakavir nema učinka na farmakokinetička svojstva etanola. Etanol smanjuje eliminaciju abakavira, što rezultira povećanjem ukupne izloženosti. Zbog zajedničkih metaboličkih putova abakavira i etanola putem alkohol dehidrogenaze, farmakokinetička interakcija između abakavira i etanola ispitana je u 24 HIV-1 zaražena muška dobrovoljca. Svaki subjekt je primio sljedeće tretmane u različitim prilikama: jednu dozu od 600 mg abakavira, 0,7 g po kg etanola (ekvivalentno 5 alkoholnih pića) i 600 mg abakavira plus 0,7 g po kg etanola. Istodobna primjena etanola i abakavira rezultirala je povećanjem AUC abakavira za 41%.∞i povećanje T abakavira od 26%.1/2. Abakavir nije imao učinka na farmakokinetička svojstva etanola, stoga se ne očekuju klinički značajne interakcije u muškaraca. Ova interakcija nije ispitivana kod žena.

Metadon:U studiji na 11 ispitanika zaraženih HIV-1 koji su primali terapiju održavanja metadonom (40 mg i 90 mg dnevno) s abakavirom od 600 mg dva puta dnevno (dvostruko od trenutno preporučene doze), klirens oralnog metadona povećao se za 22% (90% CI). : 6% do 42%). Ova promjena ne dovodi do promjene doze metadona kod većine pacijenata; Međutim, kod malog broja pacijenata može biti potrebna povećana doza metadona[vidi Interakcije s lijekovima (7)]. Dodavanje metadona nije imalo klinički značajan učinak na farmakokinetička svojstva abakavira.

12.4 Mikrobiologija

Abakavir je karbociklički sintetski nukleozidni analog. Abakavir se pomoću staničnih enzima pretvara u aktivni metabolit karbovir trifosfat (CBV-TP), analog deoksigvanozin 5'-trifosfata (dGTP). CBV-TP inhibira aktivnost HIV-1 reverzne transkriptaze (RT) natječući se s prirodnim supstratom dGTP i ugrađujući ga u virusnu DNA.

Antivirusno djelovanje

Antivirusno djelovanje abakavira protiv HIV-1 procijenjeno je na nizu staničnih linija, uključujući primarne monocite/makrofage i mononuklearne stanice periferne krvi (PBMC). E.C50Vrijednosti su bile između 3,7 i 5,8 mikromola (1 mikromol = 0,28 mikrograma po ml) i između 0,07 i 1 mikromola protiv HIV-1IIIBi HIV-1Balili srednja vrijednost EC50Vrijednost je bila 0,26 ± 0,18 mikromola u usporedbi s 8 kliničkih izolata. Srednji EK50Vrijednosti za abakavir bile su 344 nM (raspon: 14,8 do 676 nM), 16,9 nM (raspon: 5,9 do 27,9 nM), 8,1 nM (raspon: 1,5 do 16,7 nM), 356 nM (raspon: 35,7 do 396 nM) i 105 nM (raspon: 28,1 do 168 nM), 47,6 nM (raspon: 5,2 do 200 nM), 51,4 nM (raspon: 7,1 do 177 nM) i 282 nM (raspon: 22,4 do 598 nM) protiv virusa HIV-1 skupine AG i skupine O (n = 3 osim n = 2 za skupinu B). EK50Vrijednosti u odnosu na izolate HIV-2 (n = 4) bile su između 0,024 i 0,49 mikromola. Antivirusno djelovanje abakavira u kulturama stanica nije bilo antagonizirano u kombinaciji s nukleozidnim inhibitorima reverzne transkriptaze (NRTI) didanozinom, emtricitabinom, lamivudinom, stavudinom, tenofovirom, zalcitabinom ili zidovudinom, nenukleozidnim inhibitorom reverzne transkriptaze (NNRTI) nevirapinom ili inhibitorom proteaze (PI) amprenavirom. Ribavirin (50 mikroM), korišten za liječenje kronične HCV infekcije, nije imao učinka na anti-HIV-1 aktivnost abakavira u staničnoj kulturi.

Otpornost

Izolati HIV-1 sa smanjenom osjetljivošću na abakavir odabrani su u kulturama stanica. Genotipska analiza izolata odabranih u staničnoj kulturi i dobivenih od ispitanika liječenih abakavirom pokazala je da su se aminokiselinske supstitucije K65R, L74V, Y115F i M184V/I pojavile u HIV-1 RT. Supstitucije M184V ili I rezultirale su približno dvostrukim smanjenjem osjetljivosti na abakavir. Zamjene K65R, L74M ili Y115F s M184V ili I dovele su do 7- do 8-strukog smanjenja osjetljivosti na abakavir, a kombinacije triju zamjena bile su potrebne da proizvedu veće od 8-struko smanjenje osjetljivosti.

Trideset devet posto (7 od 18) izolata ispitanika koji su doživjeli virološki neuspjeh u skupini koja je primala abakavir jednom dnevno pokazalo je srednje smanjenje osjetljivosti na abakavir više od 2,5 puta sa srednjim smanjenjem od 1,3 puta (raspon: 0,5 do 11) u usporedbi s 29% (5 od 17) neuspješnih izolata u skupini koja je primala dva puta dnevno unosa, s prosječnim smanjenjem od 0,92 (raspon: 0,7 do 13).

Križni otpor

Uočena je unakrsna rezistencija među NRTI-ima. Izolati koji sadrže supstitucije povezane s rezistencijom na abakavir, naime K65R, L74V, Y115F i M184V, pokazali su unakrsnu rezistenciju s didanozinom, emtricitabinom, lamivudinom i tenofovirom u kulturama stanica i u dobrovoljaca. Sve veći broj mutacijskih supstitucija analoga timidina (TAM: M41L, D67N, K70R, L210W, T215Y/F, K219E/R/H/Q/N) povezan je s progresivnim smanjenjem osjetljivosti na abakavir.

13. Neklinička toksikologija

13.1 Karcinogeneza, mutageneza, oštećenje plodnosti

Kancerogenost

Abakavir je davan oralno u tri doze odvojenim skupinama miševa i štakora u dvogodišnjim studijama kancerogenosti. Rezultati su pokazali porast incidencije zloćudnih i nemalignih tumora. Maligni tumori pojavili su se u prepucijalnoj žlijezdi mužjaka i klitorisu ženki obje vrste, kao i u jetri ženki štakora. Osim toga, nemaligni tumori također su se pojavili u jetri i štitnjači ženki štakora. Ova su opažanja napravljena pri sistemskoj izloženosti u rasponu od 6 do 32 puta veće od izloženosti ljudi pri preporučenoj dozi od 600 mg.

Mutagenost

Abakavir je izazvao kromosomske aberacije u prisutnosti i odsutnosti metaboličke aktivacijein vitroCitogenetička studija ljudskih limfocita. Abakavir je bio mutagen u odsutnosti metaboličke aktivacije, iako nije bio mutagen u prisutnosti metaboličke aktivacije u L5178Y testu mišjeg limfoma. Abakavir je bio klastogen kod muškaraca i neklastogen kod ženain vivoMikronukleusni test koštane srži miša.

Abakavir nije bio mutagen u testovima bakterijske mutagenosti u prisutnosti i odsutnosti metaboličke aktivacije.

Poremećaj plodnosti

Abakavir nije imao učinak na plodnost mužjaka ili ženki u štakora pri dozi povezanoj s izloženošću (AUC) približno 3,3 puta (mužjaci) odnosno 4,1 puta (ženke) od one u ljudi pri klinički preporučenoj dozi.

13.2 Animalna toksikologija i/ili farmakologija

Degeneracija miokarda otkrivena je kod miševa i štakora nakon dvije godine primjene abakavira. Sistemska izloženost bila je 7 do 24 puta veća od očekivane sistemske izloženosti ljudi pri dozi od 600 mg. Klinička važnost ovog nalaza nije utvrđena.

14. Klinička ispitivanja

14.1 Ispiti za odrasle

Odrasli koji prethodno nisu bili na terapiji

CNA30024 bilo je multicentrično, dvostruko slijepo, kontrolirano ispitivanje koje je randomiziralo 649 odraslih osoba zaraženih HIV-1, prethodno neliječenih, da primaju ili abakavir (300 mg dva puta dnevno), lamivudin (150 mg dva puta dnevno) i efavirenz (600 mg jedanput dnevno); ili zidovudin (300 mg dva puta dnevno), lamivudin (150 mg dva puta dnevno) i efavirenz (600 mg jedanput dnevno). Trajanje dvostruko slijepog liječenja bilo je najmanje 48 tjedana. Sudionici studije bili su muškarci (81%), bijelci (51%), crnci (21%) i Hispanjolci (26%). Prosječna dob bila je 35 godina; Srednji broj CD4+ stanica prije tretmana bio je 264 stanice po mm3a srednja razina HIV-1 RNA u plazmi bila je 4,79 log10Kopija po ml. Rezultati randomiziranog liječenja prikazani su u tablici 7.

Tablica 7. Nasumični rezultati liječenja do 48. tjedna (CNA30024)

AIspitanici su postigli i održavali potvrđenu HIV-1 RNA od ne više od 50 kopija po ml (manje od 400 kopija po ml) do 48. tjedna (Roche AMPLICOR Ultrasensitive HIV-1 MONITOR Standard Test 1 PCR).

bUključuje povrat virusa, neadekvatan virusni odgovor prema izvještaju ispitivača i neuspjeh u postizanju potvrđenih manje od ili jednako 50 kopija po ml do 48. tjedna.

CUključuje povučeni pristanak, nedostatak praćenja, kršenja protokola, slučajeve s nedostajućim podacima, klinički napredak i drugo.

Nakon 48 tjedana terapije, prosječno povećanje broja CD4+ stanica u odnosu na početnu vrijednost bilo je 209 stanica po mm3u skupini koja je primala abakavir i 155 stanica po mm3u skupini zidovudina. Do 48. tjedna klinička progresija bolesti dogodila se u 8 ispitanika (2%) u skupini koja je primala abakavir (5 događaja CDC klase C i 3 smrti) i 5 ispitanika (2%) u skupini koja je primala zidovudin (3 događaja CDC klase C i 2 smrti).

CNA3005 bilo je multicentrično, dvostruko slijepo, kontrolirano ispitivanje u kojem su 562 odrasle osobe zaražene HIV-1, prethodno neliječene randomizirane da primaju ili abakavir (300 mg dva puta dnevno) plus COMBIVIR (lamivudin 150 mg/zidovudin 300 mg dva puta dnevno). ili indinavir (800 mg tri puta dnevno) plus COMBIVIR dva puta dnevno. Studija je stratificirana pri randomizaciji prema osnovnoj plazmatskoj HIV-1 RNA od 10 000 do 100 000 kopija po ml i plazmatskoj HIV-1 RNA od više od 100 000 kopija po ml. Sudionici studije bili su muškarci (87%), bijelci (73%), crnci (15%) i Hispanjolci (9%). Na početku istraživanja prosječna dob bila je 36 godina; Srednji broj CD4+ stanica na početku bio je 360 ​​stanica po mm3a srednja početna razina HIV-1 RNA u plazmi bila je 4,8 log10Kopija po ml. Udjeli ispitanika s HIV-1 RNA u plazmi manjim od 400 kopija po ml (koristeći test Roche AMPLICOR HIV-1 MONITOR) tijekom 48 tjedana liječenja sažeti su u tablici 8.

Tablica 8. Randomizirani rezultati liječenja do 48. tjedna (CNA3005)

ASubjekti su postigli i održavali potvrđene razine HIV-1 RNA manje od 400 kopija po ml.

bUključuje povrat virusa i neuspjeh u postizanju potvrđenih manje od 400 kopija po ml do 48. tjedna.

CTo uključuje povlačenje pristanka, nedostatak praćenja, kršenje protokola, slučajeve s nedostajućim podacima, klinički napredak i drugo.

Odgovor na liječenje na temelju razina HIV-1 RNA u plazmi prikazan je u tablici 9.

Tablica 9. Udjeli osoba koje su odgovorile do 48. tjedna probirom razina HIV-1 RNA u plazmi (CNA3005)

U ispitanika s osnovnim virusnim opterećenjem većim od 100 000 kopija po ml, postotak ispitanika s razinama HIV-1 RNA manjim od 50 kopija po ml bio je 31% u skupini koja je primala abakavir naspram 45% u skupini koja je primala indinavir.

Do 48. tjedna došlo je do ukupnog prosječnog povećanja broja CD4+ stanica od oko 150 stanica po mm3primijećen je u obje skupine liječenja. Do 48. tjedna, 9 ispitanika (3,4%) u skupini koja je primala abakavir (6 CDC događaja klase C i 3 smrti) i 3 ispitanika (1,5%) u skupini koja je primala indinavir (2 CDC događaja klase C i 1 smrt) doživjeli su kliničku progresiju bolesti.

CNA30021 bilo je međunarodno, multicentrično, dvostruko slijepo, kontrolirano ispitivanje u kojem je 770 HIV-1 zaraženih, neliječenih odraslih osoba randomizirano da prima abakavir 600 mg jednom dnevno ili abakavir 300 mg dva puta dnevno, oboje u kombinaciji s lamivudinom 300 mg jednom dnevno i efavirenzom 600 mg jednom dnevno. Dvostruko slijepo liječenje trajalo je najmanje 48 tjedana. Sudionici studije imali su prosječnu dob od 37 godina; bili su muškarci (81%), bijelci (54%), crnci (27%) i Hispanjolci (15%). Srednji broj CD4+ stanica na početku bio je 262 stanice po mm3(Raspon: 21 do 918 stanica po mm3), a srednja osnovna razina HIV-1 RNA u plazmi bila je 4,89 log10Broj kopija po ml (raspon: 2,6 do 6,99 log10kopija po ml).

Rezultati randomiziranog liječenja prikazani su u tablici 10.

Tablica 10. Nasumični rezultati liječenja do 48. tjedna (CNA30021)

AIspitanici su postigli i održavali potvrđene razine HIV-1 RNA manje od 50 kopija po ml (manje od 400 kopija po ml) do 48. tjedna (standardni test Roche AMPLICOR Ultrasensitive HIV-1 MONITOR verzija 1).

bUključuje oporavak virusa, neuspjeh u postizanju potvrđenih manje od 50 kopija po ml (manje od 400 kopija po ml) do 48. tjedna i neadekvatan odgovor na virusno opterećenje.

CUključuje povlačenje pristanka, nedostatak praćenja, kršenje protokola, kliničko napredovanje i drugo.

Nakon 48 tjedana terapije, prosječno povećanje broja CD4+ stanica u odnosu na početnu vrijednost bilo je 188 stanica po mm3u skupini koja je primala 600 mg abakavira i 200 stanica po mm jednom dnevno3u skupini koja je primala abakavir 300 mg dva puta dnevno. Do 48. tjedna bilo je 6 ispitanika (2%) u skupini koja je primala 600 mg abakavira jednom dnevno (4 CDC događaja klase C i 2 smrti) i 10 ispitanika (3%) u skupini koja je primala 300 mg abakavira dva puta dnevno (7 CDC događaja klase C). događaja i 3 smrtna slučaja) došlo je do kliničkog tijeka bolesti. Nijedan od smrtnih slučajeva nije pripisan ispitivanim lijekovima.

14.2 Pedijatrijske studije

Pedijatrijski subjekti s iskustvom u terapiji

CNA3006 bila je randomizirana, dvostruko slijepa studija koja je uspoređivala abakavir 8 mg po kg dva puta dnevno plus lamivudin 4 mg po kg dva puta dnevno plus zidovudin 180 mg po m2dva puta dnevno u usporedbi s lamivudinom 4 mg po kg dva puta dnevno plus zidovudin 180 mg po m2dva puta dnevno. Uključeno je 205 pedijatrijskih subjekata s terapijskim iskustvom: žene (56%), bijelke (17%), crnke (50%), Hispanjolci (30%), prosječna dob 5,4 godine, početni postotak CD4+ stanica veći od 15%. (medijan = 27%) i srednju početnu razinu HIV-1 RNA u plazmi od 4,6 log10Kopija po ml. 80 posto ispitanika prethodno je primalo terapiju zidovudinom, odnosno 55 posto lamivudinom, najčešće u kombinaciji. Medijan trajanja prethodne terapije nukleozidnim analogom bio je 2 godine. Nakon 16 tjedana, udio ispitanika koji su odgovorili na temelju plazmatske HIV-1 RNA manje od ili jednako 400 kopija po ml bio je značajno viši u ispitanika koji su primali abakavir plus lamivudin plus zidovudin nego u ispitanika koji su primali lamivudin plus zidovudin, 13% naspram 2%. odnosno. Srednje plazemske promjene HIV-1 RNA u odnosu na početne vrijednosti bile su -0,53 log10Kopija po ml u skupini koja je primala abakavir plus lamivudin plus zidovudin u usporedbi s -0,21 log10kopija po ml u skupini koja je primala lamivudin plus zidovudin. Srednje povećanje broja CD4+ stanica u odnosu na početnu vrijednost bilo je 69 stanica po mm3u skupini koja je primala abakavir plus lamivudin plus zidovudin i 9 stanica po mm3u skupini koja je primala lamivudin plus zidovudin.

Jednokratna dnevna doza

ARROW (COL105677) bila je petogodišnja, randomizirana, multicentrična studija koja je ispitivala više aspekata kliničkog liječenja HIV-1 infekcije u pedijatrijskih subjekata. Ispitanici zaraženi HIV-1, prethodno neliječeni, u dobi od 3 mjeseca do 17 godina bili su uključeni i liječeni režimom prve linije koji je sadržavao abakavir i lamivudin, primijenjene dva puta dnevno u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Nakon najmanje 36 tjedana liječenja, ispitanici su imali mogućnost sudjelovanja u randomizaciji 3 studije ARROW, koja je uspoređivala sigurnost i učinkovitost doziranja jednom dnevno s doziranjem abakavira i lamivudina dva puta dnevno u kombinaciji s trećim antiretrovirusnim lijekom, tijekom dodatnih 96 tjedana. Od 1206 originalnih ARROW subjekata, 669 je sudjelovalo u randomizaciji 3. Virološka supresija nije bila uvjet za sudjelovanje na početku randomizacije 3 (nakon najmanje 36 tjedana liječenja dva puta dnevno), 75% ispitanika u kohorti koja je primala dva puta dnevno bilo je virološki potisnuto u usporedbi sa 71% subjekata u kohorti koja je primala jednom dnevno.

Udjeli subjekata s manje od 80 kopija po ml HIV-1 RNA tijekom 96 tjedana prikazani su u tablici 11. Razlike između viroloških odgovora u dvije skupine liječenja bile su usporedive u osnovnim karakteristikama za spol i dob.

Tablica 11. Virološki ishod randomiziranog liječenja u 96. tjednuA(STRELICA randomizacija 3)

16. Kako se Abacavir oralna otopina daje?

Abakavir oralna otopina USP:To je bistra do opalescentna, žućkasta tekućina s okusom jagode i banane. Svaki ml otopine sadrži abakavirsulfat USP ekvivalentan 20 mg abakavira. Pakiran je u neprozirne boce s zatvaračima sigurnima za djecu. Ovaj proizvod ne zahtijeva rekonstituciju.

Boce od 240 ml NDC 64980-405-24


Spremiti u 20° do 25°C (68 ° do 77°F).[vidi USP kontroliranu sobnu temperaturu]. NEMOJTE ZAMRZAVATI. Može se čuvati u hladnjaku.

17. Informacije o savjetovanju pacijenata

Savjetujte pacijenta da pročita Vodič za lijekove koji je odobrila FDA.

Reakcije preosjetljivosti

Obavijestite pacijente:

• dass der Apotheker bei jedem neuen Rezept und Nachfüllen von Abacavir einen Medikamentenleitfaden und eine Warnkarte mit einer Zusammenfassung der Symptome der Abacavir-Überempfindlichkeitsreaktion und anderen Produktinformationen aushändigt und den Patienten anweist, den Medikamentenleitfaden und die Warnkarte jedes Mal zu lesen, um welche zu erhalten neue Informationen, die möglicherweise über Abacavir vorliegen. Der vollständige Text des Medikamentenleitfadens ist am Ende dieses Dokuments abgedruckt.
• die Warnkarte bei sich zu tragen.
• wie man eine Überempfindlichkeitsreaktion erkennt [see Warnings and Precautions (5.1), Medication Guide].
• dass sie, wenn sie Symptome entwickeln, die auf eine Überempfindlichkeitsreaktion hindeuten, sofort ihren Arzt anrufen sollten, um zu entscheiden, ob sie die Einnahme von Abacavir abbrechen sollten.
• dass sich eine Überempfindlichkeitsreaktion verschlimmern und zu einem Krankenhausaufenthalt oder zum Tod führen kann, wenn Abacavir nicht sofort abgesetzt wird.
• Nach einer Überempfindlichkeitsreaktion darf die Behandlung mit Abacavir oder einem anderen Abacavir-haltigen Produkt nicht wieder aufgenommen werden, da innerhalb weniger Stunden schwerwiegendere Symptome auftreten können, die zu lebensbedrohlicher Hypotonie und Tod führen können.
• dass bei einer Überempfindlichkeitsreaktion das nicht verwendete Abacavir entsorgt werden sollte, um eine erneute Einnahme von Abacavir zu vermeiden.
• dass eine Überempfindlichkeitsreaktion in der Regel reversibel ist, wenn sie rechtzeitig erkannt wird und Abacavir sofort abgesetzt wird.
• dass, wenn sie die Behandlung mit Abacavir aus anderen Gründen als den Symptomen einer Überempfindlichkeit unterbrochen haben (z. B. bei einer Unterbrechung der Medikamentenzufuhr), bei Wiederaufnahme der Einnahme von Abacavir eine schwere oder tödliche Überempfindlichkeitsreaktion auftreten kann.
• Abacavir oder ein anderes Abacavir-haltiges Produkt nicht ohne ärztliche Rücksprache und nur dann wieder einzunehmen, wenn für den Patienten oder andere Personen problemlos Zugang zu medizinischer Versorgung besteht.

Laktacidoza/hepatomegalija sa steatozom

Obavijestite pacijente da su laktacidoza i teška hepatomegalija sa steatozom prijavljene pri primjeni nukleozidnih analoga i drugih antiretrovirusnih lijekova. Savjetovati bolesnike da prestanu uzimati abakavir ako osjete kliničke simptome koji upućuju na laktacidozu ili značajnu hepatotoksičnost[vidjeti Upozorenja i mjere opreza (5.2)].

Sindrom rekonstitucije imuniteta

Savjetovati pacijente da odmah prijave sve znakove i simptome infekcije svom liječniku jer se upala uzrokovana prethodnom infekcijom može pojaviti ubrzo nakon kombinirane antiretrovirusne terapije, čak i kada se počne uzimati abacavir[vidjeti Upozorenja i mjere opreza (5.3)].

Registar trudnica

Obavijestite pacijentice da postoji registar izloženosti trudnoći koji prati ishode trudnoće kod žena koje su bile izložene abakaviru tijekom trudnoće[vidjeti Primjena u određenim populacijama (8.1)].

dojenje

Savjetujte ženama s HIV-1 infekcijom da ne doje jer se HIV-1 može prenijeti na bebu majčinim mlijekom[vidjeti Primjena u određenim populacijama (8.2)].

Propuštena doza

Savjetujte bolesnike da uzmu propuštenu dozu abakavira čim se sjete. Savjetovati pacijente da ne udvostruče sljedeću dozu ili da ne uzimaju više od propisane doze[vidjeti Doziranje i primjena (2)].

Vodič za dostupnost lijekova

Uputite pacijente da pročitaju Priručnik za lijekove prije početka uzimanja abakavira i da ga ponovno pročitaju svaki put kada se obnovi recept. Savjetujte pacijente da obavijeste svog liječnika ili ljekarnika ako osjete bilo kakve neobične simptome ili ako poznati simptomi potraju ili se pogoršaju.

Vodič za lijekove

Abakavir oralna otopina USP
(a bak' a vir)

Koje su najvažnije informacije koje bih trebao znati o Abacavir oralnoj otopini?

Abakavir oralna otopina može izazvati ozbiljne nuspojave, uključujući:

• Schwerwiegende allergische Reaktionen (Überempfindlichkeitsreaktion) Bei Abacavir-Lösung zum Einnehmen und anderen Abacavir-haltigen Produkten sind Nebenwirkungen aufgetreten, die zum Tod führen können. Ihr Risiko für diese allergische Reaktion ist viel höher, wenn Sie eine Genvariante namens HLA-B*5701 haben. Ihr Arzt kann mit einer Blutuntersuchung feststellen, ob Sie diese Genvariation haben.

Ako tijekom uzimanja oralne otopine abakavira osjetite simptome iz dvije ili više sljedećih skupina, odmah nazovite svog liječnika kako biste saznali trebate li prestati uzimati oralnu otopinu abacavira.

Popis ovih simptoma možete pronaći na kartici upozorenja koju ste dobili od ljekarnika.Ovu karticu upozorenja uvijek nosite sa sobom.

Ako prestanete uzimati abakavir oralnu otopinu zbog alergijske reakcije, nikada je nemojte uzimatiPonovo uzmite abakavir ili neki drugi lijek koji sadrži abakavir (EPZICOM, TRIUMEQ ili TRIZIVIR).

• Wenn bei Ihnen eine allergische Reaktion auftritt, entsorgen Sie nicht verwendete Abacavir-Lösung zum Einnehmen. Fragen Sie Ihren Apotheker, wie Arzneimittel ordnungsgemäß entsorgt werden.
• Wenn Sie Abacavir-Lösung zum Einnehmen oder ein anderes Abacavir-haltiges Arzneimittel erneut einnehmen, nachdem bei Ihnen eine allergische Reaktion aufgetreten ist, Innerhalb von Stunden Sie können bekommen lebensbedrohliche Symptome das kann beinhalten sehr niedriger Blutdruck oder Tod.
• Wenn Sie die Einnahme von Abacavir-Lösung zum Einnehmen aus einem anderen Grund, auch nur für ein paar Tage, abbrechen und Sie nicht allergisch gegen Abacavir-Lösung zum Einnehmen sind, sprechen Sie mit Ihrem Arzt, bevor Sie die Einnahme erneut einnehmen. Die erneute Einnahme von Abacavir Lösung zum Einnehmen kann eine schwere allergische oder lebensbedrohliche Reaktion hervorrufen, auch wenn Sie noch nie zuvor eine allergische Reaktion darauf hatten.

Ako Vam liječnik kaže da možete uzimati abakavir oralnu otopinuPonovo počnite uzimati kada se nađete u blizini medicinske pomoći ili ljudi koji mogu nazvati liječnika ako je potrebno.

Što je Abacavir oralna otopina?

Abakavir oralna otopina je lijek na recept protiv virusa humane imunodeficijencije tipa 1 (HIV-1) koji se koristi s drugim antiretrovirusnim lijekovima za liječenje HIV-1 infekcije. HIV-1 je virus koji uzrokuje sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS).

Sigurnost i učinkovitost oralne otopine abakavira nije utvrđena u djece mlađe od 3 mjeseca.

Kada se koristi s drugim antiretrovirusnim lijekovima za liječenje HIV-1 infekcije, oralna otopina abakavira može biti od pomoći:

• Reduzieren Sie die Menge an HIV-1 in Ihrem Blut. Dies wird als „Viruslast“ bezeichnet.
• Erhöhen Sie die Anzahl der CD4+ (T)-Zellen in Ihrem Blut, die bei der Abwehr anderer Infektionen helfen.

Smanjenje količine HIV-1 i povećanje broja CD4+ (T) stanica u vašoj krvi može poboljšati vaš imunološki sustav. To može smanjiti rizik od smrti ili dobivanja infekcija koje se mogu pojaviti kada je vaš imunološki sustav oslabljen (oportunističke infekcije).

Abakavir oralna otopina ne liječi HIV-1 infekciju ili AIDS.Morate nastaviti uzimati lijekove za HIV-1 kako biste kontrolirali infekciju HIV-1 i smanjili oboljenja povezana s HIV-om.

Tko ne bi trebao uzimati Abacavir oralnu otopinu?

Nemojte uzimati Abacavir oralnu otopinu ako:

• eine bestimmte Art von Genvariation haben, die als HLA-B*5701-Allel bezeichnet wird. Ihr Arzt wird Sie darauf testen, bevor er Ihnen eine Behandlung mit Abacavir-Lösung zum Einnehmen verschreibt.
• allergisch gegen Abacavir oder einen der Inhaltsstoffe der Abacavir-Lösung zum Einnehmen sind. Eine vollständige Liste der Inhaltsstoffe der Abacavir-Lösung zum Einnehmen finden Sie am Ende dieses Medikamentenleitfadens.
• Leberprobleme haben.

Što trebam reći svom liječniku prije uzimanja oralne otopine abakavira?

Prije nego uzmete Abacavir oralnu otopinu, obavijestite svog liječnika ako:

• getestet wurden und wissen, ob Sie eine bestimmte Genvariante namens HLA-B*5701 haben oder nicht.
• Leberprobleme haben oder hatten, einschließlich einer Hepatitis-B- oder -C-Virusinfektion.
• Herzprobleme haben, rauchen oder Krankheiten haben, die Ihr Risiko für Herzerkrankungen erhöhen, wie z. B. Bluthochdruck, hoher Cholesterinspiegel oder Diabetes.
• Alkohol trinken oder alkoholhaltige Arzneimittel einnehmen.
• schwanger sind oder eine Schwangerschaft planen. Sprechen Sie mit Ihrem Arzt, wenn Sie schwanger sind oder eine Schwangerschaft planen.

Registar trudnica.Postoji registar trudnica za žene koje tijekom trudnoće uzimaju antiretrovirusne lijekove. Svrha ovog registra je prikupljanje podataka o zdravlju Vas i Vaše bebe. Razgovarajte sa svojim liječnikom o tome kako možete sudjelovati u ovom registru.

• stillen oder planen zu stillen. Stillen Sie nicht, wenn Sie Abacavir-Lösung zum Einnehmen einnehmen.
  • Sie sollten nicht stillen, wenn Sie HIV-1 haben, da das Risiko besteht, dass HIV-1 auf Ihr Baby übertragen wird.

Obavijestite svog liječnika o svim lijekovima koje uzimate.uključujući lijekove na recept i lijekove bez recepta, vitamine i biljne dodatke prehrani.

Neki lijekovi stupaju u interakcije s oralnom otopinom abakavira.Sačuvajte popis svojih lijekova kako biste ga podijelili sa svojim liječnikom i ljekarnikom.Od svog liječnika ili ljekarnika možete zatražiti popis lijekova koji stupaju u interakciju s oralnom otopinom abakavira.Ne počinjite uzimati novi lijek bez da o tome obavijestite svog liječnika.Vaš liječnik vam može reći je li sigurno uzimati oralnu otopinu abakavira s drugim lijekovima.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate:

• jedes andere Arzneimittel zur Behandlung von HIV-1
• Methadon
• Riociguat

Kako trebam uzimati Abacavir oralnu otopinu?

• Nehmen Sie Abacavir-Lösung zum Einnehmen genau so, wie es Ihnen Ihr Arzt sagt.
• Ändern Sie Ihre Dosis nicht und brechen Sie die Einnahme von Abacavir-Lösung zum Einnehmen nicht ab, ohne mit Ihrem Arzt gesprochen zu haben. Wenn Sie eine Dosis Abacavir-Lösung zum Einnehmen vergessen haben, nehmen Sie sie ein, sobald Sie daran denken. Nehmen Sie nicht 2 Dosen gleichzeitig ein. Wenn Sie sich bezüglich Ihrer Dosierung nicht sicher sind, rufen Sie Ihren Arzt an.
• Bleiben Sie während der Einnahme von Abacavir Lösung zum Einnehmen in der Obhut eines Arztes.
• Abacavir Lösung zum Einnehmen kann mit oder ohne Nahrung eingenommen werden.
• Für Kinder ab 3 Monaten wird Ihr Arzt eine Dosis Abacavir-Lösung zum Einnehmen entsprechend dem Körpergewicht Ihres Kindes verschreiben.
• Informieren Sie Ihren Arzt, wenn Sie oder Ihr Kind Probleme beim Schlucken von Tabletten haben. Abacavir ist als Tablette oder als Flüssigkeit (Lösung zum Einnehmen) erhältlich.
• Lassen Sie nicht zu, dass Ihnen die Abacavir-Lösung zum Einnehmen ausgeht. Der Virusgehalt in Ihrem Blut kann zunehmen und die Behandlung des Virus kann schwieriger werden. Wenn Ihr Vorrat zur Neige geht, besorgen Sie sich Nachschub bei Ihrem Arzt oder Ihrer Apotheke.
• Wenn Sie zu viel Abacavir-Lösung zum Einnehmen eingenommen haben, rufen Sie Ihren Arzt an oder gehen Sie sofort zur nächsten Notaufnahme des Krankenhauses.

Koje su moguće nuspojave oralne otopine abakavira?

• Abacavir Lösung zum Einnehmen kann schwerwiegende Nebenwirkungen verursachen, darunter:
• Siehe „Was sind die wichtigsten Informationen, die ich über Abacavir-Lösung zum Einnehmen wissen sollte?“
  • Ansammlung von Säure in Ihrem Blut (Laktatazidose). Bei einigen Menschen, die Abacavir-Lösung zum Einnehmen einnehmen, kann es zu einer Laktatazidose kommen. Laktatazidose ist ein schwerwiegender medizinischer Notfall, der zum Tod führen kann. Rufen Sie sofort Ihren Arzt an, wenn Sie eines der folgenden Symptome bemerken, die Anzeichen einer Laktatazidose sein könnten:
• sich sehr schwach oder müde fühlen
• ungewöhnliche (nicht normale) Muskelschmerzen
• Atembeschwerden
• Magenschmerzen mit Übelkeit und Erbrechen
• Kältegefühl, insbesondere in den Armen und Beinen
• sich schwindelig oder benommen fühlen
• einen schnellen oder unregelmäßigen Herzschlag haben
• Schwerwiegende Leberprobleme kann bei Personen auftreten, die Abacavir-Lösung zum Einnehmen einnehmen. In einigen Fällen können diese schwerwiegenden Leberprobleme zum Tod führen. Wenn Sie Abacavir Lösung zum Einnehmen einnehmen, kann Ihre Leber groß werden (Hepatomegalie) und es kann sich Fett in Ihrer Leber entwickeln (Steatose). Rufen Sie sofort Ihren Arzt an, wenn Sie eines der folgenden Anzeichen von Leberproblemen haben:
• Ihre Haut oder der weiße Teil Ihrer Augen verfärbt sich gelb (Gelbsucht)
• dunkler oder „teefarbener“ Urin
• heller Stuhl (Stuhlgang)
• Appetitlosigkeit für mehrere Tage oder länger
• Brechreiz
• Schmerzen, Schmerzen oder Druckempfindlichkeit auf der rechten Seite Ihres Bauchbereichs

Ako ste žena ili imate prekomjernu tjelesnu težinu (pretilost), veća je vjerojatnost da ćete razviti laktacidozu ili ozbiljne probleme s jetrom.

• Veränderungen in Ihrem Immunsystem (Immunrekonstitutionssyndrom) kann auftreten, wenn Sie mit der Einnahme von HIV-1-Medikamenten beginnen. Ihr Immunsystem wird möglicherweise stärker und beginnt, Infektionen zu bekämpfen, die lange Zeit in Ihrem Körper verborgen waren. Informieren Sie sofort Ihren Arzt, wenn bei Ihnen nach Beginn der Einnahme von Abacavir Lösung zum Einnehmen neue Symptome auftreten.
• Herzinfarkt (Myokardinfarkt). Einige HIV-1-Arzneimittel, einschließlich Abacavir-Lösung zum Einnehmen, können Ihr Herzinfarktrisiko erhöhen.

Najčešće nuspojave oralne otopine abakavirakod odraslih uključuju:

• Brechreiz
• Kopfschmerzen
• Im Allgemeinen geht es mir nicht gut
• Müdigkeit
• Erbrechen
• schlechte Träume oder Schlafprobleme

Najčešće nuspojave oralne otopine abakavirakod djece uključuju:

• Fieber und Schüttelfrost
• Brechreiz
• Erbrechen
• Ausschlag
• Ohren-, Nasen- oder Racheninfektionen

Obavijestite svog liječnika ako osjetite nuspojave koje vam smetaju ili ne prolaze.

Ovo nisu sve moguće nuspojave oralne otopine abakavira. Za dodatne informacije obratite se svom liječniku ili ljekarniku. Nazovite svog liječnika za medicinski savjet o nuspojavama. Možete prijaviti nuspojave FDA-i na 1-800-FDA-1088.

Kako trebam čuvati Abacavir oralnu otopinu?

• Lagern Sie die Abacavir-Lösung zum Einnehmen bei Raumtemperatur zwischen 20 und 25 °C (68 und 77 °F).
• Abacavir-Lösung zum Einnehmen nicht einfrieren. Sie können Abacavir-Lösung zum Einnehmen im Kühlschrank aufbewahren.

Držite abakavir oralnu otopinu i sve lijekove izvan dohvata djece.

Opće informacije o sigurnoj i učinkovitoj uporabi oralne otopine abakavira

Ponekad se lijekovi propisuju u svrhe koje nisu navedene u uputama za lijekove. Nemojte koristiti abakavir oralnu otopinu za bilo koje stanje za koje nije propisana. Nemojte davati abacavir oralnu otopinu drugim osobama, čak i ako imaju iste simptome kao i vi. Može im naštetiti.

Ako želite više informacija, obratite se svom liječniku. Možete pitati svog liječnika ili ljekarnika za informacije o abakavir oralnoj otopini namijenjenoj zdravstvenim radnicima.

Za više informacija nazovite Rising Pharmaceuticals, Inc. na 1-866-562-4597.

Koji su sastojci Abacavir oralne otopine?

Aktivni sastojak: abakavir

Neaktivni sastojci: umjetne arome jagode i banane, bezvodna limunska kiselina, metilparaben i propilparaben (dodani kao konzervans), propilen glikol, saharin natrij, natrijev citrat (dihidrat), nekristalizirajuća otopina sorbitola i voda.

Ovaj vodič za lijekove odobrila je U. S. Food and Drug Administration.

Navedeni zaštitni znakovi zaštitni su znakovi njihovih vlasnika i nisu zaštitni znakovi tvrtke Aurobindo Pharma Limited. Oznake ovih robnih marki nisu povezane s niti podržavaju Aurobindo Pharma Limited ili njezine proizvode.

Distribuirao:

Rising Pharmaceuticals, Inc.
East Brunswick, NJ 08816

Proizvedeno u Indiji

Šifra: TS/DROGS/19/1993

Revidirano: 11/2022

(prednja strana kartice)

KARTA UPOZORENJA

Abakavir oralna otopina USP

Bolesnici koji uzimaju oralnu otopinu abakavira mogu doživjeti ozbiljnu alergijsku reakciju (reakciju preosjetljivosti), koja može dovesti do smrti. Ako tijekom uzimanja oralne otopine abakavira osjetite simptome iz dvije ili više sljedećih skupina, odmah nazovite svog liječnika kako biste saznali trebate li prestati uzimati ovaj lijek.

Uvijek nosite sa sobom ovu karticu upozorenja kako biste prepoznali simptome ove alergijske reakcije.

(poleđina kartice)

KARTA UPOZORENJA

Abakavir oralna otopina USP

Ako morate prekinuti liječenje oralnom otopinom abakavira jer ste imali alergijsku reakciju na abakavir,NIKADAUzmite abakavir oralnu otopinu ili neki drugi lijek koji sadrži abakavir (EPZICOM).®,TRIUMEQ®,odnosno TRIZIVIR®) opet. Ako osjetite alergijsku reakciju, bacite svu neiskorištenu oralnu otopinu abakavira. Pitajte svog ljekarnika kako pravilno zbrinuti lijekove. Ako ponovno uzmete abakavir oralnu otopinu ili neki drugi lijek koji sadrži abakavir nakon što ste imali alergijsku reakciju,U ROKU SATIMožete dobitiopasno po životSimptomikoje mogu uključivativrlo nizak krvni tlakiliSmrt.

Za više informacija o oralnoj otopini abakavira pogledajte Vodič za lijekove.

EPZICOM®TRIUMEQ®i TRIZIVIR®registrirani su zaštitni znakovi grupe tvrtki ViiV Healthcare.

Distribuirao:

Rising Pharmaceuticals, Inc.
East Brunswick, NJ 08816

Proizvedeno u Indiji

Šifra: TS/DROGS/19/1993

Revidirano: 11/2022

NALJEPNICA NA PAKIRANJU - GLAVNA PLOČA - 20 mg/ml (naljepnica na bočici od 240 ml)

Ustajanje®NDC 64980-405-24
FARMACEUTSKI PROIZVODI

Abakavir
Oralna otopina USP
20 mg/ml

Napomena za ovlaštene trgovce:
ABACAVIR ORALNA OTOPINA svaki put
USP je izdan, dajte jedan pacijentu
priloženi vodič za lijekove i naljepnica s upozorenjem
Kartica iz kutije.

Samo 240 ml Rx

NALJEPNICA NA PAKIRANJU - GLAVNA PLOČA - 20 mg/ml (240 ml kartonska naljepnica)

Ustajanje®NDC 64980-405-24
FARMACEUTSKI PROIZVODI

Abakavir
Oralna otopina USP
20 mg/ml

Napomena za ovlaštene trgovce:
ABACAVIR ORALNA OTOPINA svaki put
USP je izdan, dajte jedan pacijentu
priloženi vodič za lijekove i
Kartica upozorenja iz kutije.

Samo 240 ml Rx