Antipsihotici za demenciju povezani su s povećanim rizikom od ozbiljnih štetnih ishoda

Antipsihotici za demenciju povezani su s povećanim rizikom od ozbiljnih štetnih ishoda

Prema objavljenoj studiji, uporaba antipsihotika kod osoba s demencijom povezana je s povećanim rizikom od raznih ozbiljnih štetnih ishoda u usporedbi s neupotrebom, uključujući moždani udar, krvne ugruške, srčani udar, zatajenje srca, prijelome kostiju, upalu pluća i akutnu ozljedu bubregaBMJDanas.

Ovi rezultati pokazuju da postoji značajno širi raspon štetnosti povezanih s upotrebom antipsihotika kod osoba s demencijom nego što je prethodno priznato u regulatornim upozorenjima, pri čemu rizici dosežu vrhunac ubrzo nakon početka uzimanja lijeka, naglašavajući potrebu za povećanim oprezom u ranim fazama liječenja.

Unatoč sigurnosnim problemima, antipsihotici se i dalje široko propisuju za liječenje bihevioralnih i psiholoških simptoma demencije kao što su apatija, depresija, agresija, tjeskoba, razdražljivost, delirij i psihoza.

Prethodna zakonska upozorenja o propisivanju antipsihotika za ove simptome temeljila su se na dokazima o povećanom riziku od moždanog udara i smrti. Međutim, kod osoba s demencijom dokazi o drugim štetnim ishodima manje su uvjerljivi.

Kako bi riješili ovu nesigurnost, istraživači su krenuli ispitati rizike od nekoliko štetnih ishoda koji mogu biti povezani s upotrebom antipsihotika kod osoba s demencijom.

Ishodi od interesa bili su moždani udar, teški krvni ugrušci (venska tromboembolija), srčani udar (infarkt miokarda), zatajenje srca, nepravilan srčani ritam (ventrikularna aritmija), prijelomi, upala pluća i akutna ozljeda bubrega.

Koristeći povezane podatke o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, bolnicama i mortalitetu u Engleskoj, identificirali su 173 910 ljudi (63% žena) kojima je dijagnosticirana demencija između siječnja 1998. i svibnja 2018., u prosječnoj dobi od 82 godine, i kojima nije bio propisan antipsihotik godinu dana prije dijagnoze.

Svaki od 35.339 pacijenata kojima je propisan antipsihotik na ili nakon datuma dijagnoze demencije je zatim uparen s do 15 nasumično odabranih pacijenata koji nisu uzimali antipsihotike.

Pacijenti kod kojih se specifični ispitivani ishod dogodio prije dijagnoze bili su isključeni iz analize tog ishoda.

Najčešće propisivani antipsihotici bili su risperidon, kvetiapin, haloperidol i olanzapin, koji su zajedno činili gotovo 80% svih recepata.

Potencijalno utjecajni čimbenici kao što su osobne karakteristike pacijenta, stil života, postojeća medicinska stanja i propisani lijekovi također su uzeti u obzir.

U usporedbi s neupotrebom, uporaba antipsihotika bila je povezana s povećanim rizikom za sve ishode osim ventrikularne aritmije. Na primjer, stopa upale pluća u prva tri mjeseca liječenja među korisnicima antipsihotika bila je 4,48% naspram 1,49% među onima koji ih ne koriste. Nakon godinu dana ta je vrijednost porasla na 10,41% među korisnicima antipsihotika u usporedbi s 5,63% među onima koji ih ne koriste.

Korisnici antipsihotika također su bili izloženi visokom riziku od akutne ozljede bubrega (1,7 puta veći rizik), kao i moždanog udara i venske tromboembolije (1,6 puta veći rizik) u usporedbi s nekorisnicima.

Za gotovo sve ishode, rizici su bili najveći u prvom tjednu liječenja antipsihoticima, osobito kod upale pluća.

Istraživači procjenjuju da bi uporaba antipsihotika u prvih šest mjeseci liječenja mogla biti povezana s jednim dodatnim slučajem upale pluća na devet liječenih pacijenata i jednim dodatnim srčanim udarom na 167 liječenih pacijenata. Nakon dvije godine mogao bi postojati jedan dodatni slučaj upale pluća na svakih 15 liječenih pacijenata i jedan dodatni srčani udar na svaka 254 liječena pacijenta.

Budući da je ovo promatračka studija, ne mogu se izvući čvrsti zaključci o uzroku i posljedici. Istraživači su također upozorili da je možda došlo do pogrešne klasifikacije upotrebe antipsihotika. Iako su uzeli u obzir brojne čimbenike, ne mogu isključiti mogućnost da su druge neizmjerene varijable mogle utjecati na njihove rezultate.

Međutim, ovo je bila sveobuhvatna analiza koja se temeljila na pouzdanim zdravstvenim podacima i ispitala je širok raspon nuspojava i prijavila relativne i apsolutne rizike tijekom više vremenskih razdoblja.

Stoga istraživači kažu da su antipsihotici povezani sa znatno širim rasponom ozbiljnih štetnih ishoda nego što je prethodno istaknuto u regulatornim upozorenjima, pri čemu se najveći rizici javljaju ubrzo nakon početka liječenja i stoga su od izravne važnosti za sastavljače smjernica, regulatore, kliničare, pacijente itd. i njihove skrbnike.

Svaka potencijalna korist od liječenja antipsihoticima mora se odvagnuti u odnosu na rizik od ozbiljne štete, a planove liječenja treba redovito pregledavati, dodaju.

Rezultati ove studije pružit će zdravstvenim radnicima nijansirane podatke koji će im pomoći u donošenju personaliziranih odluka o liječenju, kažu američki istraživači u povezanom uvodniku.

Objašnjavaju da međunarodne smjernice savjetuju ograničavanje upotrebe na odrasle osobe s teškim bihevioralnim i psihološkim simptomima demencije, ali stope propisivanja lijekova porasle su posljednjih godina, dijelom zbog relativnog nedostatka učinkovitih alternativa bez lijekova i značajnih resursa potrebnih za njihovu primjenu.

"Zakasnilo je dati veći prioritet skrbi koja je više usmjerena na pacijenta, prilagođenim planovima skrbi, redovitoj ponovnoj procjeni mogućnosti liječenja i odmaku od pretjeranog propisivanja antipsihotika", zaključuju.

Izvori: