Liječenje artritisa: Novi pristupi liječenju gihtnog artritisa

Liječenje artritisa: Novi pristupi liječenju gihtnog artritisa

Giht je čest uzrok artritisa, koji pogađa više od 8 milijuna Amerikanaca. Iako su muškarci više pogođeni nego žene, čini se da se učestalost bolesti povećava u žena u postmenopauzi. Čini se da ukupna incidencija raste kao rezultat epidemije pretilosti, hipertenzije, dijabetesa i povišenih lipida, a svi su oni povezani s gihtom.

Giht je u 90 posto slučajeva uzrokovan nesposobnošću bubrega da se oslobode urata. Ostalih 10 posto doživljava prekomjernu proizvodnju urata.

Životinje osim ljudi ne obolijevaju od gihta jer imaju enzim koji se zove uricaza, koji razgrađuje urate i omogućuje životinji da ga izluči. Ljudima, s druge strane, nedostaje ovaj enzim i stoga ne mogu adekvatno izlučiti urate (mokraćnu kiselinu). To dovodi do nakupljanja kristala mokraćne kiseline u zglobovima i drugim organskim sustavima.

Giht se obično javlja u tri faze. Prva faza je takozvana "asimptomatska hiperurikemija". Asimptomatsku hiperuricemiju karakterizira povišena razina mokraćne kiseline u krvi bez napada gihta. Međutim, što je veća razina mokraćne kiseline u krvi, to je veća vjerojatnost mogućeg napada.

Druga faza ili faza naziva se "akutni intermitentni giht". Tijekom ove faze pacijenti imaju napadaje gihta, ali nakon što napad završi, relativno su bez simptoma. Ovdje postoji rizik da će kronična upala potrajati unatoč odsutnosti simptoma.

Treća faza naziva se "kronični giht". Tijekom ove faze pacijenti osjećaju kroničnu bol zbog ponovljenih napada gihta s rastućim opterećenjem nakupljanja urata u zglobovima, bubrezima i drugim organskim sustavima. Pacijenti razvijaju "tophi", koji su naslage upalnih stanica, kristala urata i fibrina. Postupno uništavanje zglobova događa se s razvojem iscrpljujuće deformacije.

Liječenje gihtnog artritisa sastoji se od dvostrukog pristupa s ublažavanjem akutnog napadaja praćenog pokušajima smanjenja izloženosti uratima.

Akutni napadaji mogu se liječiti kolhicinom, nesteroidnim protuupalnim lijekovima i steroidima. Potonji se može dati ili oralno ili izravno u zahvaćeni zglob.

Za kronično liječenje gihta moraju se koristiti lijekovi koji snižavaju razinu urata. Ako se ovi lijekovi započnu, moraju biti popraćeni profilaksom gihta u obliku dnevnih doza kolhicina ili nesteroidnih protuupalnih lijekova tijekom najmanje šest mjeseci. Razlog je sljedeći: budući da se urati pomiču kao rezultat djelovanja lijekova koji snižavaju mokraćnu kiselinu, postoji predispozicija za akutne napade.

Lijekovi za snižavanje urata sastoje se od lijekova koji uzrokuju mokrenje mokraćne kiseline (probenecid), lijekova koji suzbijaju stvaranje mokraćne kiseline (alopurinol, febuksostat [Uloric]) i urikolitičkih lijekova. Primjer potonjeg je peglotikaza (Krystexxa), koja pretvara mokraćnu kiselinu u alantoin, inertnu komponentu koja se zatim izlučuje.

Savjetovanje pacijenta o načinu života i prehrani također igra ulogu u sveobuhvatnom liječenju gihta.

Nadahnut Nathanom Weijem