Znanstvenici identificiraju najbolje izvore hrane s prebioticima za bolju probavu

Znanstvenici identificiraju najbolje izvore hrane s prebioticima za bolju probavu

Nova talijanska studija pokazuje koje su svakodnevne namirnice pune prebiotika - i koliko ih zapravo jedemo - usmjeravaju temelje za bolje zdravlje i prevenciju bolesti putem ciljane prehrane.

U studiji nedavno objavljenoj u časopisuHranjive tvariPredstavitiIstraživači su kvantificirali količinu prebiotika u različitim namirnicama i procijenili dnevni unos prebiotika u talijanskoj populaciji.

Što su prebiotici?

Prebiotici su neprobavljive komponente prehrane koje potiču rast i aktivnost korisnih bakterija u gastrointestinalnom (GI) sustavu. Nedavno je Međunarodna znanstvena udruga probiotika i prebiotika razjasnila definiciju prebiotika kao supstrata selektivno fermentiranih crijevnom mikroflorom koji daje zdravstvene dobrobiti domaćinu.

Neki primjeri prebiotika su laktuloza, laktosaharoza, oligofruktoza i inzulin. Fruktooligosaharidi (FOSS) i galaktooligosaharidi (Goss), koji potiču rastBifidobakterijeIlaktobacili,također se naširoko koriste kao prebiotici zbog svoje uloge u održavanju normobioze u GI traktu i poboljšanju integriteta crijevne stijenke.

Dokazano je da suplementacija prebioticima povećava apsorpciju minerala, smanjuje upalu, podupire metabolizam i smanjuje rizik od raka debelog crijeva, grkljana i želuca. Unatoč tim zapažanjima, malo je epidemioloških studija ispitivalo učinke prebiotika na različite zdravstvene ishode zbog nedostatka javno dostupnih podataka o sadržaju prebiotika u hrani.

Dizajn studije

U trenutnoj studiji istraživači su stvorili sveobuhvatnu i analitički dosljednu bazu podataka o sadržaju prebiotika u 35 namirnica, uključujući voće i orašaste plodove, mahunarke i hranu na bazi soje te proizvode od žitarica.

Unutar ovih prehrambenih proizvoda, broj triju vrsta fosa, uključujući kestozu, nistozu i 1 F-β-fruktofuranosilninstoozu, kao i sadržaj rafinoze i stahioze, a oba su mjerena GOST-om s visokim učinkom (HPAE-PADR) (HPAE-PADR) (HPAE-PADR) (HPAE-PADR). HPAE-PAD je vrlo osjetljiva analitička metoda koja omogućuje niske granice kvantifikacije u rasponu od dva µg do 50 mg na 100 grama, ovisno o vrsti hrane.

Dnevni unos prebiotika također je određen u kohorti od 100 zdravih pojedinaca iz studije slučaja-kontrole kolorektalnog karcinoma provedene u Italiji između 2017. i 2019. Ove su se procjene temeljile na podacima o prehrani prikupljenim od sudionika studije putem validiranog upitnika o učestalosti unosa hrane.

Pregled sadržaja prebiotika u hrani

Foss je uglavnom bio u izobilju u proizvodima od žitarica, s pšeničnim mekinjama koje su sadržavale najveće količine kestoze i nistoze, dok je raženo brašno pokazalo više razine 1F-β-fruktofuranosilnistoze.

Od voća i orašastih plodova, kestoza je bila prisutna u kuhanom kestenu i malinama, dok je nistoza otkrivena u borovnicama. Nadalje, 1F-β-fruktofuranosilnintoza se nije mogla detektirati u svim analiziranim voću i orašastim plodovima. GOSS su otkriveni u kuhanim kestenima, grožđicama i suhim orasima.

Iako je kestoza bila prisutna u pečenoj soji, nijedna druga mahunarka nije imala mjerljive razine FOSS-a. Nasuprot tome, gusje su bile najčešće u mahunarkama, osobito u osušenim proizvodima od soje. Rafinoza je bila najzastupljeniji GOS otkriven u pečenoj soji, dok je stahioza bila prisutna u osušenim teksturiranim biljnim proteinima.

Svi analizirani proizvodi od žitarica imali su mjerljive razine rafinoze, pri čemu su pšenične posije sadržavale najveću količinu, a zrna amaranta najmanju količinu. Stahioza je bila prisutna u zrnu amaranta, oljuštenom zrnu prosa, zobenom brašnu, zrnu kvinoje i pšeničnim mekinjama.

Unos prebiotika hranom

Prosječni dnevni unos fossa i gossa bio je 0,236 odnosno 0,371 grama. Sveukupno, pšenične mekinje, maline, kesteni, orasi, grožđice, sojino mlijeko i sojin jogurt imali su ukupni unos od 3,9% kestoze, 1,2% nistoze, 0% 1F-β-fruktofuranosilnistooze, 15,5% rafinoze i 8,3% stahioze.

Zaključci

I pšenične mekinje i ražene žitarice, kao i korjenasto povrće, identificirani su kao najbogatiji izvori prebiotika. Za usporedbu, mahunarke, posebice sušeni proizvodi od soje, imale su najveće oluke.

Disbioza crijeva odnosi se na poremećaj crijevne mikrobiote koji je povezan s kardiovaskularnim bolestima, crijevnim upalnim poremećajima i rakom probavnog trakta. Dokazano je da hrana bogata prebioticima smanjuje rizik od ovih bolesti, ističući potencijalne zdravstvene dobrobiti koje se mogu ostvariti nakon redovite konzumacije hrane obogaćene prebioticima.

Rezultati studije bit će sastavljeni za potrebe epidemioloških studija u Italiji i uključeni u bazu podataka o sastavu hrane kako bi se olakšala buduća istraživanja o učincima unosa prebiotika na različite zdravstvene ishode. Ovi podaci, u kombinaciji s dodatnim studijama koje pojašnjavaju ovaj odnos, mogu dati informacije o prehrambenim smjernicama i javnozdravstvenim intervencijama.

Izvori: