Rana dijagnoza demencije: novi test bi mogao promijeniti živote

Rana dijagnoza demencije: novi test bi mogao promijeniti živote

Alzheimerova bolest je tema koja zabrinjava mnoge ljude, posebice zbog sve većeg razumijevanja njezine neurodegenerativne prirode. Posljednjih godina, Inicijativa za istraživanje Alzheimerove bolesti (AIF) preuzela je zadatak razotkrivanja uobičajenih mitova o ovoj složenoj bolesti. Ovo obrazovanje je ključno jer nesporazumi često mogu dovesti do zabune i netočnih pretpostavki.

Jedna od najčešćih zabluda je da su Alzheimer i demencija isto. Važno je razumjeti da je demencija krovni pojam za različite simptome povezane s mentalnim propadanjem, pri čemu je Alzheimerova bolest najčešći oblik. Zapravo, oko 60 posto slučajeva demencije posljedica je Alzheimerove bolesti. Alzheimerova se bolest očituje ne samo gubitkom pamćenja, već i poteškoćama s prostornim razumijevanjem i orijentacijom, što je razlikuje od drugih vrsta demencije poput vaskularne demencije ili demencije Lewyjevih tjelešaca.

Nesporazumi oko Alzheimerove bolesti

Još jedan uobičajeni mit je ideja da je Alzheimerova bolest samo nuspojava starosti. Ovo dovodi u zabludu. Iako je zaboravnost povezana s godinama normalna, Alzheimerova bolest je ozbiljna bolest. Istraživanja pokazuju da kod pacijenata oboljelih od Alzheimerove bolesti specifični proteini kao što su amiloid-beta i tau napadaju mozak i stvaraju naslage koje oštećuju funkcionalnost. Takve se naslage mogu otkriti slikovnim tehnikama poput magnetske rezonancije, koja je važna u dijagnostici.

Nadalje, mnogi ljudi vjeruju da samo stariji ljudi obolijevaju od Alzheimera. Iako je dob najveći faktor rizika, nisu svi oboljeli stariji. Rana demencija je stvarnost koja pogađa osobe mlađe od 65 godina. U određenim slučajevima ovaj oblik Alzheimerove bolesti može se javiti kod čak 100 osoba na 100.000 u dobi od 45 do 65 godina. Brojke treba usporediti sa starijom dobnom skupinom u kojoj od Alzheimerove bolesti boluje oko 5000 ljudi.

Još jedan mit je da će djeca pacijenata oboljelih od Alzheimera također dobiti tu bolest. Međutim, stvarnost je drugačija: većina slučajeva Alzheimerove bolesti nije genetska. Dok određeni genetski čimbenici mogu povećati rizik, to ne jamči da će potomstvo također biti pogođeno. Statistike pokazuju da je dob i dalje ključni faktor rizika.

Osim toga, često se pretpostavlja da je Alzheimerova bolest neizlječiva i stoga nema mogućnosti liječenja. Iako trenutno ne postoji lijek, postoje različite terapije koje mogu usporiti napredovanje bolesti. Lijekovi, vježbanje pamćenja i tjelesna aktivnost pokazali su se učinkovitima u pomaganju oboljelima da zadrže svoju neovisnost.

Produbiti razumijevanje bolesti

Posebno osjetljiv mit je vjerovanje da oboljeli od Alzheimerove bolesti umiru od zatajenja disanja. Mnogi ljudi vjeruju da je zaboravnost pri disanju pogubna. Istina je da u uznapredovalim stadijima bolesti pacijenti imaju ozbiljno tjelesno propadanje i zahtijevaju intenzivnu njegu. Tijekom ove faze posebno su osjetljivi na infekcije, koje se često smatraju uzrokom smrti. Prema AIF-u, mnogi od oboljelih umiru od bolesti dišnog sustava, koje pospješuju opće tjelesno propadanje.

Iako se Alzheimerova bolest doživljava kao neizbježna sudbina, istraživači su identificirali načine za smanjenje rizika od bolesti. Zdrav način života može pomoći, uključujući smanjenje razine LDL kolesterola, promicanje obrazovanja, smanjenje pretilosti i upravljanje stresom. Ove preventivne mjere mogu značajno pridonijeti smanjenju rizika i izbjegavanju ranih bolesti.

Znanstvenici također preporučuju izbjegavanje društvene izolacije i vođenje aktivnog načina života kako bi se što dulje očuvale kognitivne sposobnosti. Ove mjere mogu ne samo povećati osobno blagostanje, već i smanjiti rizik od razvoja Alzheimerove bolesti.