ADHD povezan s većim rizikom od sindroma iritabilnog crijeva, pokazuje globalna studija

ADHD povezan s većim rizikom od sindroma iritabilnog crijeva, pokazuje globalna studija

Novo istraživanje pokazuje jasnu vezu između ADHD-a i sindroma iritabilnog crijeva, sugerirajući da bi zdravlje crijeva moglo biti ključni čimbenik u razumijevanju i liječenju simptoma ADHD-a.

Ogroman raspon sudionika: Analiza je kombinirala podatke iz 11 studija na 4 kontinenta, pokrivajući nevjerojatnih 3,8 milijuna ljudi, što je jednako stanovništvu Los Angelesa, uključujući 176 000 s ADHD-om.

Članak objavljen u nedavnom članku u časopisuZnanstvena izvješćaIstraživači su sustavno identificirali i analizirali postojeća istraživanja kako bi ispitali odnos između poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) i raznih crijevnih poremećaja.

Osim što ljudi s ADHD-om imaju blagi (ali ne značajan) povećani rizik od crijevnih poremećaja, također su pronašli dokaze o značajnoj povezanosti između ADHD-a i sindroma iritabilnog crijeva (IBS). Naime, ukupna razlika između ADHD-a i poremećaja crijeva postala je statistički značajna (ili 1,47).

Globalni teret ADHD-a

ADHD je čest neurorazvojni poremećaj karakteriziran nepažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću koji obično počinje u djetinjstvu i često se nastavlja u odrasloj dobi. Pogađa do 14% djece i gotovo 7% odraslih diljem svijeta i nameće značajna društvena i ekonomska opterećenja.

Osim svojih dobro poznatih psihijatrijskih komorbiditeta kao što su depresija, anksioznost, poremećaji iz autističnog spektra i poremećaji učenja, ADHD je također povezan s medicinskim problemima kao što su pretilost, astma i poremećaji spavanja.

ADHD i crijevna stanja

U posljednje vrijeme raste interes za razumijevanjem kako ADHD može biti povezan s gastrointestinalnim (GI) poremećajima, osobito kroz osovinu crijeva-mozak, složenu komunikacijsku mrežu između crijevne mikrobiote i mozga.

Dobro poznati GI poremećaj je IBS, multifaktorska bolest koja često uključuje neravnotežu crijevnog mikrobioma, osjetljivost na hranu ili upalu, što također može biti relevantno za ADHD. Iako točan uzrok IBS-a nije utvrđen, može biti potaknut stresom, određenom hranom i hormonalnim promjenama, što rezultira nadutošću, bolovima u trbuhu, zatvorom, plinovima i proljevom.

Moguća uloga mikrobioma

Ispitivana su različita crijevna stanja: osim IBS-a, studija je procijenila veze između ADHD-a i 8 drugih stanja, od celijakije do šigeloze i fekalne kontinencije.

Neuravnoteženi crijevni mikrobiom (disbioza) povezan je s neuropsihijatrijskim i GI poremećajima. Djeca s ADHD-om često prijavljuju više GI simptoma, kao što su zatvor i nadutost, od onih bez ADHD-a, što dodatno podupire ovu vezu.

Unatoč pojedinačnim studijama koje ukazuju na moguću vezu između ADHD-a i crijevnih bolesti, sveobuhvatno razumijevanje ostaje ograničeno.

Ova meta-analiza imala je za cilj sintetizirati globalne podatke i procijeniti jesu li pojedinci s ADHD-om izloženi većem riziku od razvoja različitih crijevnih poremećaja kao što su IBS, upalna bolest crijeva i celijakija, uzimajući u obzir regionalne razlike u tim povezanostima.

Ključni nalazi

Meta-analiza uključivala je 11 studija (10 se smatralo kvalitetnima) koje su ispitivale povezanost ADHD-a i raznih crijevnih poremećaja. Općenito, ADHD nije bio značajno povezan sa svim vrstama crijevnih poremećaja, koji su bili povezani s velikom varijabilnošću među studijama.

Međutim, utvrđena je značajna pozitivna povezanost između ADHD-a i IBS-a, što sugerira da je veća vjerojatnost da će osobe s ADHD-om imati IBS. Nisu pronađene jasne veze između ADHD-a i drugih gastrointestinalnih poremećaja kao što su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija ili zatvor.

Analiza podskupina ukazuje na regionalne razlike. Studije iz regije istočnog Sredozemlja pokazale su veće izglede od onih iz Europe ili Amerike, iako je ta razlika bila malo statistički značajna.

Zaključci i neodgovorena pitanja

Ova je studija prva koja nudi globalnu združenu procjenu povezanosti ADHD-a s poremećajima crijeva. Dok su prethodna istraživanja dala mješovite rezultate, ova analiza jača argumente za specifičnu vezu između ADHD-a i IBS-a.

Sve je više dokaza da crijevni mikrobiom igra središnju ulogu u ADHD-u i IBS-u. Specifične bakterijske promjene (nprDialister/MegamonasdonjiAnaerotaenia/Gracilibacter) povezani su sa simptomima ADHD-a, a tretmani usmjereni na mikrobiotu (npr. probiotici) mogu pomoći u smanjenju upale i poboljšanju simptoma. Ovi rezultati sugeriraju da je potrebno dodatno istražiti terapije temeljene na mikrobiomu u liječenju ADHD-a.

Slične mikrobne neravnoteže nalaze se u drugim crijevnim poremećajima kao što su upalna bolest crijeva i celijakija. Iako ova studija nije pronašla snažnu vezu između ADHD-a i ovih stanja, zajednički temeljni mehanizmi koji uključuju crijevnu upalu i mikrobne promjene ostaju od interesa za buduća istraživanja.

Studija naglašava moguću ulogu osi crijevo-mozak, komunikacijskog puta koji povezuje crijevne mikrobe s mozgom, u objašnjenju ovog odnosa. Istraživanja pokazuju da osobe s ADHD-om često imaju izmijenjene crijevne mikrobiome, što može utjecati na rad mozga i ponašanje putem imunoloških, metaboličkih ili neuralnih putova.

Kliničari bi trebali biti svjesni da pacijenti s ADHD-om mogu imati gastrointestinalne simptome, osobito IBS. Odgovarajući probir mogao bi poboljšati dijagnozu, liječenje i ukupnu kvalitetu života ovih osoba. Zanimljivo je da neki ADHD tretmani kao što je metilfenidat mogu uzrokovati nelagodu u trbuhu i komplicirati njegu.

Ograničenja ove studije uključuju zemljopisne neravnoteže jer je gotovo polovica studija iz Azije, što ograničava mogućnost generalizacije rezultata. Studije su se također razlikovale po dizajnu, dijagnostičkim kriterijima, metodama i starosti ispitivanih populacija. Mali uzorci podskupina otežali su izvođenje analiza podskupina. Studije su također bile pretežno retrospektivne, što je moglo dovesti do pristranosti prisjećanja i nepotpunih podataka. Pristranost objavljivanja je procijenjena i utvrđeno je da nije značajna.

Iako ADHD nije čvrsto povezan sa svim crijevnim poremećajima, bio je značajno povezan s većim rizikom od IBS-a. Promjene mogu utjecati na ovu vezu u crijevnom mikrobiomu. Buduća bi istraživanja trebala detaljnije ispitati vezu crijeva i mozga i ispitati kako disbioza utječe na razvoj moždanih pločica i ponašanje kod ADHD-a.

Velika, dobro osmišljena ispitivanja, posebno usmjerena na terapije crijevnih mikroba, mogla bi pružiti nove uvide u poboljšanje ishoda za ADHD pacijente s gastrointestinalnim simptomima.

Izvori: