Nacionalne studije mapiraju odakle aditivi u hrani dolaze u prehranu djece i odraslih

Nacionalne studije mapiraju odakle aditivi u hrani dolaze u prehranu djece i odraslih

Analizirajući nacionalno reprezentativne podatke o prehrani, istraživači pokazuju da se prehrambeni aditivi rijetko pojavljuju sami, a djeca i adolescenti su najviše izloženi složenim mješavinama aditiva, uglavnom uzrokovanih visoko prerađenom hranom.

Nedavna studija u časopisuZnanstvena izvješćaispitao je izloženost aditivima u hrani i njihovim mješavinama kod odraslih i djece u Francuskoj.

Raširena uporaba prehrambenih aditiva u suvremenoj prehrani

Prehrambeni aditivi su tvari koje, kada se dodaju hrani, poboljšavaju njezin izgled, rok trajanja, teksturu ili okus. Oni su sveprisutni u modernoj prehrani i pojavljuju se u nizu namirnica, uključujući očekivane artikle kao što su industrijski keksi, ali i manje očekivane artikle kao što su pakirani kruh i jogurt. U Francuskoj hrana s aditivima čini više od 50% tržišta.

Novi zdravstveni problemi zbog mješavina aditiva

Sve je više dokaza da kronična izloženost određenim aditivima u hrani može uzrokovati štetne učinke, izazivajući zabrinutost za javno zdravlje, osobito djece. Osim toga, eksperimentalne studije i studije na ljudima pokazuju da ove tvari mogu imati sinergističke učinke kada se konzumiraju u mješavinama. Međutim, ti se kumulativni učinci obično ne uzimaju u obzir u trenutnim procjenama sigurnosti, vjerojatno zbog nedostatka stvarnih podataka o izloženosti i činjenice da su zakonske granice uvelike izvedene iz toksikoloških studija pojedinačnih aditiva.

Nacionalna reprezentativna procjena unosa aditiva

U ovoj studiji istraživači su ispitivali izloženost aditivima u hrani i njihovim mješavinama kod francuske djece i odraslih. Ova je studija bila dio Estebanove presječne studije. Sudionici u dobi od 3 do 74 godine regrutirani su između 2014. i 2016. Sociodemografski podaci i podaci o tjelesnoj aktivnosti prikupljeni su pomoću upitnika. Izmjerena je visina i težina te izračunat indeks tjelesne mase (BMI). Podaci o prehrani prikupljeni su korištenjem tri 24-satna opoziva ili zapisa o prehrani.

Na temelju tih podataka o prehrani izračunat je prosječni dnevni unos hrane. Unos hranjivih tvari određen je pomoću opsežne baze podataka o sastavu hrane. NOVA klasifikacija korištena je za identifikaciju visoko prerađene hrane (UPF) i procjenu njihovog doprinosa energetskom unosu. Unos aditiva procijenjen je spajanjem podataka o unosu hranom, uključujući informacije o robnoj marki u trgovini, s bazama podataka o sastavu hrane i laboratorijskim testiranjem u matricama hrane.

Za svaki aditiv izračunata je srednja vrijednost i srednji unos u apsolutnim brojevima (g/dan) i relativno prema tjelesnoj težini (mg/kg/dan). Aditivi su klasificirani prema udjelu potrošača. Mješavine aditiva u hrani identificirane su korištenjem faktorizacije nenegativne matrice na temelju aditiva koje je konzumiralo više od 5% sudionika, pri čemu dobivene mješavine objašnjavaju većinu varijabilnosti u profilima izloženosti aditiva. Njihova povezanost sa stilom života, prehranom i sociodemografskim čimbenicima procijenjena je pomoću regresije.

Visoko opterećenje aditiva i potrošnja UPF-a

U istraživanju je sudjelovalo 2177 odraslih u dobi od 18-74 godine i 1279 djece u dobi od 6-17 godina. UPF-ovi su u prosjeku iznosili 34,2% odnosno 49,3% dnevnog unosa energije kod odraslih i djece. U prehrani najmanje jedne odrasle osobe pronađeno je ukupno 125 aditiva u hrani, odnosno 122 djeteta. U prosjeku, dnevni unos prehrambenih aditiva iznosio je 5,1 g/dan kod djece i 4,4 g/dan kod odraslih, pri čemu je izloženost prilagođena tjelesnoj težini kod djece približno dvostruko veća nego kod odraslih.

71 prehrambeni aditiv konzumiralo je više od 5% djece, u usporedbi s 60 odraslih. Prekoračenja prihvatljivog dnevnog unosa (ADI) primijećena su za ekstrakt ružmarina (E392) i kod djece i kod odraslih te za sukralozu (E955) kod malog udjela odraslih. Identificirane su tri mješavine aditiva u hrani za odrasle i četiri za djecu, što zajedno čini otprilike tri četvrtine varijabilnosti izloženosti kod odraslih i više od četiri petine kod djece.

Obrasci izloženosti odraslih u smjesama aditiva

Kod odraslih, smjesu 1 karakteriziraju regulatori kiselosti, prehrambene boje, emulgatori i zgušnjivači koji se obično nalaze u industrijskim kolačima, keksima, slanoj i visoko prerađenoj hrani, slanim grickalicama i zaslađenim bezalkoholnim pićima. Za odrasle izložene smjesi 1 vjerojatnije je da su bili mlađi, muškarci, obrazovaniji i manje zaposleni.

Smjesa 2 sadržavala je pojačivač okusa, konzervanse, prehrambene boje i emulgatore. Gotova jela, visokoprerađena hrana, masti i umaci, mliječni proizvodi, slane grickalice i mliječni deserti bile su najreprezentativnije namirnice ove mješavine. Veća izloženost smjesi 2 utvrđena je kod odraslih osoba s višim BMI.

Smjesa 3 je sadržavala emulgatore, prehrambene boje, regulatore kiselosti, sredstvo za glaziranje i dva zaslađivača. Predstavnici ove mješavine bili su pekarski proizvodi te zaslađeni i umjetno zaslađeni napitci. Većina odraslih osoba izloženih mješavini 3 bile su u dobi od 30 do 50 godina, pušači, muškarci i radnici.

Posebne aditivne smjese kod djece

Kod djece, smjesa 1 sadržavala je regulatore kiselosti, teksturizator te emulgatore i zgušnjivače koji se obično nalaze u tortama i keksima, visoko prerađenoj hrani i slanim grickalicama. Djeca koja su najviše bila izložena mješavini 1 vjerojatnije su bila u dobi između 6 i 10 godina i dolazila su iz kućanstava s prihodima između 1900 i 3100 eura.

Mješavina 2 sadrži regulator kiselosti, konzervans, pojačivač okusa i emulgatore koji se obično nalaze u mastima i umacima, mliječnim desertima, visoko prerađenoj hrani i jelima gotovim za jelo. Žene u dobi od 15 do 17 godina koje nikad nisu pušile i one s BMI > 97. percentila bile su najviše izložene ovoj mješavini, a veća je izloženost primijećena i u određenim profesionalnim i obrazovnim skupinama roditelja.

Mješavina 3 sadržavala je emulgator, regulator kiselosti, sredstvo za glaziranje, zaslađivač, antioksidanse i prehrambene boje koje se obično nalaze u zaslađenim bezalkoholnim pićima, slatkišima, kolačima i keksima. Žene u dobi od 11 do 14 godina koje nikad nisu pušile i čiji su roditelji nižeg obrazovanja bile su najviše izložene ovoj mješavini.

Mješavina aditiva za hranu 4 sadržavala je emulgator, kao i zaslađivače i zaslađivače koji se obično nalaze u pekarskim proizvodima i umjetno zaslađenim pićima. Izloženost smjesi 4 bila je vjerojatnija kod djece čiji je roditelj skrbnik imao posao srednje razine.

Općenito, mješavine prehrambenih aditiva bile su obrnuto povezane s unosom proteina, vlakana, β-karotena i vitamina C. Ipak, uočene su pozitivne povezanosti s energetskim unosom, zasićenim mastima i dodanim šećerima.

Implikacije za javno zdravlje za mješavine prehrambenih aditiva

Ukratko, većina aditiva koji karakteriziraju smjese bili su UPF markeri, iako se neki aditivi pojavljuju i u manje prerađenim matricama hrane. Potrošnja mješavina prehrambenih aditiva raste s dobi kod djece, ali se smanjuje kod odraslih, što sugerira da su mladi odrasli i adolescenti najviše izloženi aditivima. Veći unos mješavina aditiva povezan je s nepovoljnijim sociodemografskim i zdravstvenim profilima, uz određenu heterogenost između mješavina i podskupina stanovništva.

Potrebne su daljnje studije kako bi se istražili učinci na zdravlje i moguće antagonističke ili sinergističke interakcije između aditiva, posebno s obzirom na to da su podaci Estebana prikupljeni prije gotovo deset godina i da su se prehrambene navike od tada možda razvile, kao i novi dokazi iz drugih francuskih kohorti koji povezuju određene mješavine aditiva s kardiometaboličkim posljedicama kao što je dijabetes tipa 2.

Izvori: