Hormon adrenomedulin doprinosi inzulinskoj rezistenciji kod dijabetesa tipa 2 povezanog s pretilošću

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Hormon adrenomedulin remeti inzulinsku signalizaciju u stanicama krvnih žila i pridonosi sustavnoj inzulinskoj rezistenciji kod dijabetesa tipa 2 povezanog s pretilošću, prema novoj studiji. Blokiranje učinaka adrenomedulina obnavlja funkciju inzulina i poboljšava kontrolu glukoze u mišjem modelu, što ukazuje na potencijalnu novu metu za liječenje metaboličkih bolesti povezanih s pretilošću. Dijabetes je vodeći uzrok morbiditeta, mortaliteta i troškova zdravstvene skrbi diljem svijeta. Inzulinska rezistencija prvenstveno utječe na ključne metaboličke stanice, uključujući one u skeletnim mišićima, masnom tkivu i jetri. Endotelne stanice unutar krvnih žila također eksprimiraju inzulinske receptore, a smatra se da endotelno inzulinsko signaliziranje igra ključnu ulogu u regulaciji metabolizma. Prethodna istraživanja su pokazala...

Hormon adrenomedulin doprinosi inzulinskoj rezistenciji kod dijabetesa tipa 2 povezanog s pretilošću

Hormon adrenomedulin remeti inzulinsku signalizaciju u stanicama krvnih žila i pridonosi sustavnoj inzulinskoj rezistenciji kod dijabetesa tipa 2 povezanog s pretilošću, prema novoj studiji. Blokiranje učinaka adrenomedulina obnavlja funkciju inzulina i poboljšava kontrolu glukoze u mišjem modelu, što ukazuje na potencijalnu novu metu za liječenje metaboličkih bolesti povezanih s pretilošću.

Dijabetes je vodeći uzrok morbiditeta, mortaliteta i troškova zdravstvene skrbi diljem svijeta. Inzulinska rezistencija prvenstveno utječe na ključne metaboličke stanice, uključujući one u skeletnim mišićima, masnom tkivu i jetri. Endotelne stanice unutar krvnih žila također eksprimiraju inzulinske receptore, a smatra se da endotelno inzulinsko signaliziranje igra ključnu ulogu u regulaciji metabolizma. Prethodno istraživanje pokazalo je da endotelna inzulinska rezistencija može doprinijeti sustavnoj inzulinskoj rezistenciji dijabetesa tipa 2. Međutim, točni mehanizmi koji leže u osnovi endotelne inzulinske rezistencije ostaju nejasni, a njezinu izravnu ulogu u dijabetesu tipa 2 tek treba definitivno utvrditi.

Haaglim Cho i kolege otkrili su da su razine hormona adrenomedulina i komplementarnog faktora H (CFH) u plazmi povećane u krvi pretilih miševa i ljudi. Prema Choet al.U nalazima u ljudskim endotelnim stanicama, adrenomedulin inhibira inzulinsku signalizaciju pokrećući kaskadu koja deaktivira inzulinski receptor, sugerirajući da više razine adrenomedulina i CFH kod pretilosti doprinose inzulinskoj rezistenciji u krvnim žilama. Autori potvrđuju ove rezultate, pokazujući da je liječenje mršavih miševa adrenomedulinom uzrokovalo inzulinsku rezistenciju i lošu kontrolu glukoze, oponašajući pretilost. Ovaj učinak je ukinut kod miševa koji nisu imali receptore za adrenomedulin u svojim krvnim žilama, što potvrđuje da hormon djeluje preko tih receptora.

Nadalje, blokiranje signalizacije adrenomedulina poboljšalo je funkciju inzulina u krvnim žilama, poboljšalo mišićni protok krvi i spriječilo inzulinsku rezistenciju kod pretilih miševa, naglašavajući njegovu središnju ulogu u metaboličkim poremećajima povezanim s pretilošću.


Izvori:

Journal reference:

Cho, H.,et al. (2025). Endotelna inzulinska rezistencija inducirana adrenomedulinom posreduje kod dijabetesa povezanog s pretilošću. Znanost. doi.org/10.1126/science.adr4731.