Zašto svakodnevni odabir različite hrane može smanjiti rizik od dijabetesa

Zašto svakodnevni odabir različite hrane može smanjiti rizik od dijabetesa

Novo istraživanje pokazuje da bi dodavanje raznolikosti, posebice više biljnih proteina, na vaš tanjur moglo pomoći u prevenciji dijabetesa tipa 2, uz značajne prednosti za žene i osobe bez centralne pretilosti.

U nedavno objavljenoj studiji uMeđunarodni časopis za epidemiologijuIstraživači su ispitivali povezanost između raznolikosti prehrane i učestalosti dijabetesa tipa 2 (T2D).

Dijabetes je zahvatio više od 10% svjetske populacije u 2021., pri čemu je T2D odgovoran za približno 90% dijagnoza dijabetesa i većinu povezanih opterećenja. Stoga prevencija T2D ostaje politički i javnozdravstveni prioritet. Prehrana je prepoznata kao promjenjivi čimbenik u prevenciji T2D. Raznolikost prehrane bitan je aspekt zdrave prehrane, a za razliku od količine, kvalitete ili učestalosti unosa hrane, ona odražava raznolikost hrane koja se konzumira.

Zdravoj prehrani može nedostajati raznolikosti, a raznolika prehrana ne mora nužno sadržavati manje soli, transmasti ili energije. Raznolikost hrane bogate proteinima važna je za zdravlje i upravljanje T2D. Nadalje, dokazi sugeriraju da ukupni unos proteina utječe na rizik od T2D. Na primjer, veće količine životinjskih proteina povećavaju rizik od T2D, dok nema povezanosti s količinom biljnih proteina. Osim toga, rizik od T2D varira ovisno o podvrsti životinjskih proteina.

Veće količine prerađenog i crvenog mesa povećavaju učestalost T2D-a, dok se čini da mliječni proizvodi štite. Različite namirnice bogate bjelančevinama sadrže brojne bioaktivne spojeve, a biološki učinci i relativni doprinos unosa bjelančevina mogu varirati ovisno o primjeni prehrane životinjskim ili biljnim bjelančevinama. Međutim, nijedna studija nije ispitala raznolikost hrane bogate proteinima prema izvoru prehrane.

O studiju

Ova studija ispitala je povezanost između raznolikosti prehrane i učestalosti T2D. Podaci su dobiveni iz studije epic-interact. Raznolikost pet dijeta (DDSS) izvedena je iz podataka o prehrani koje su sami prijavili. To uključuje raznolikost grupa hrane (DDS-Total5) i raznolikost unutar podvrsta povrća (DDS-VEG), mesa i alternativa (DDS-Meat), životinjskih proteina (DDS-ProTA) i biljnih proteina (DDSProtP).

Skupine hrane uključivale su žitarice, mliječne proizvode, voće, povrće, meso i alternativne izvore. Podvrste povrća bile su korjenasto, lisnato, voćno i ostalo povrće. Podvrste biljnih proteina uključivale su mahunarke, orašaste plodove i sjemenke, rižu i tjesteninu, kruh i druge žitarice. Meso i alternativne podvrste uključivale su crveno i prerađeno meso, perad, meso organa, ribu i plodove mora, jaja, mahunarke, sjemenke i orašaste plodove.

Podvrste životinjskih bjelančevina uključivale su prerađeno meso, crveno meso, sir, mlijeko i mliječne proizvode, organsko meso, ribu i plodove mora, perad i jaja. Prentice-weighted Coxovi regresijski modeli korišteni su za procjenu mogućih povezanosti između pojedinačnih DD i incidencije T2D, stratificiranih prema spolu i statusu pretilosti. Provedene su COX regresijske analize kako bi se procijenila promjena učinka prema spolu i pretilosti.

Rezultati

Studijska populacija uključivala je 23.649 ljudi iz osam europskih zemalja, uključujući 10.363 slučaja T2D. Ispitanici su u prosjeku praćeni 9,9 godina ili 234 324 osobe-godine. Unos četiri ili pet izvora biljnih proteina bio je povezan sa smanjenom incidencijom T2D u svim zemljama u usporedbi s neunošenjem.

Dodatno, konzumacija svake nove podvrste biljnih proteina povezana je s 4% nižom pojavnošću T2D. Raznolikost biljnih proteina bila je obrnuto povezana s učestalošću T2D kod žena. Učestalost T2D bila je 25% niža u žena koje su konzumirale tri podvrste biljnih proteina. Dok je raznolikost biljnih proteina pokazala inverznu povezanost s incidencijom T2D kod pojedinaca sa i bez pretilosti, rezultat je bio samo statistički značajan za pojedince bez centralne pretilosti.

Međutim, osobe bez središnje pretilosti koje su konzumirale četiri do pet podvrsta biljnih proteina imale su 18% manju incidenciju T2D, nalaz koji je bio granično značajan (HR 0,82, 95% CI 0,68-1,00). Za DDS-TOTAL5 i DDS-VEG, najviše vrijednosti bile su povezane sa smanjenom incidencijom T2D u usporedbi s najnižim vrijednostima. Svaka dodatna grupa hrane u prehrani bila je povezana s 9% nižom učestalošću T2D-a. Unos pet skupina namirnica bio je povezan s nižom učestalošću T2D-a kod žena (HR 0,86, 95% CI 0,77-0,96), a dok je sličan obrazac primijećen kod muškaraca, povezanost za njih nije bila statistički značajna (HR 0,84, 95% CI 0,68-1,04).

Konzumacija najmanje tri različita povrća smanjila je učestalost T2D kod muškaraca za 15% (HR 0,85, 95% CI 0,73-0,99). Isto tako, unos četiri i pet glavnih skupina hrane smanjio je učestalost T2D-a za 17% odnosno 21% kod osoba bez središnje pretilosti. Nisu identificirane jasne veze za sastanke DDS-ProTA i DDS. Ipak, viši DDS bio je povezan s pojavom T2D kod ljudi bez središnje pretilosti. Zanimljivo je da su neki od ovih rezultata bili u suprotnosti s početnom hipotezom istraživača da bi veća raznolikost više štitila muškarce i osobe s pretilošću. Također je važno napomenuti da iako su se trendovi ponekad razlikovali među podskupinama, dokument je izvijestio da formalni statistički testovi za te interakcije često nisu bili značajni, pozivajući na oprezno tumačenje ovih razlika.

Zaključci

Ukratko, konzumacija četiri ili pet različitih izvora biljnih proteina dosljedno je povezana sa smanjenim rizikom od pojave T2D u usporedbi s unosom ovih izvora. Konzumacija četiriju podvrsta povrća i pet glavnih skupina hrane također je povezana s manjim rizikom od T2D-a.

Međutim, istraživači su otkrili da su neke od tih povezanosti oslabljene kada su proveli dodatne analize. Na primjer, povezanost između biljne raznolikosti i nižeg rizika T2D kod muškaraca više nije bila statistički značajna nakon što su uzete u obzir druge mjere raznolikosti prehrane, što sugerira da rezultate treba tumačiti s oprezom.

Autori studije također su istaknuli nekoliko ograničenja. Rezultati se oslanjaju na podatke o prehrani prikupljene u jednom trenutku, koji možda neće obuhvatiti promjene u prehrani tijekom godina. Budući da je ispitana populacija bila Europljanin, rezultati se možda neće moći generalizirati na druge populacije.

Sve u svemu, ovi rezultati podržavaju prehrambene smjernice za konzumaciju namirnica iz pet skupina namirnica i uključivanje raznovrsnog povrća i biljnih proteina u prehranu.

Izvori: