Studija naglašava propust u istraživanju ozljeda mozga u djetinjstvu

Studija naglašava propust u istraživanju ozljeda mozga u djetinjstvu

Gotovo četvrtina djece u SAD-u sa simptomima ozljede mozga ili potresa mozga nije podvrgnuta probiru za to stanje, a posebno je vjerojatno da će mlađa djeca biti propuštena, pokazuje nova nacionalna studija.

Recenzirano američko istraživanje objavljeno u časopisuozljeda mozga,također pokazuje da djeca sa simptomima ili dijagnozom ozljede mozga ili potresa mozga imaju veću vjerojatnost da će imati simptome depresije od ostalih adolescenata. Također su teže sklapali prijateljstva.

Rutinske provjere pomogle bi osigurati da takva djeca dobiju potrebnu skrb, kaže voditeljica istraživanja Priyanka Ramulu, koja se zainteresirala za ovu temu nakon što je u dobi od 15 godina doživjela potres mozga u prometnoj nesreći.

Provela je istraživanje dok je bila u srednjoj školi u Marylandu, a sada studira neuroznanost na Sveučilištu Duke.

Ozljede glave od sportova, prometnih nesreća, padova i drugih vrsta udaraca u glavu mogu biti ozbiljnije kod djece nego kod odraslih jer se njihovi mozgovi još uvijek razvijaju.

Prethodni rad pokazao je da simptomi poput umora, glavobolja i poteškoća s pamćenjem i koncentracijom mogu trajati godinama, poremetiti školovanje i povećati rizik od samoozljeđivanja i samoubojstva kod mladih ljudi.

Međutim, većina ovih istraživanja provedena je na odraslim osobama ili djeci liječenoj u klinikama, a nedostajalo je informacija o učincima potresa i ozljeda mozga na mlade u općoj populaciji.”

Priyanka Ramulu, viša istraživačica

Kako bi se pozabavila ovim problemom, gospođa Ramulu je zajedno s dr. Varshini Varadaraj sa Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu i dr. Samirom Belagajeom sa Sveučilišta Emory u Atlanti prikupila podatke od 4269 djece u dobi od 5 do 17 godina čiji su roditelji (ili neka druga odgovorna odrasla osoba) sudjelovali u Anketi nacionalnog zdravstvenog intervjua (NHIS) 2020., nacionalno reprezentativnoj studiji.

Roditelji su upitani je li dijete ikada imalo simptome ozljede mozga ili potresa mozga kao posljedicu udarca ili udarca u glavu. Navedeni mogući simptomi bili su: gubitak svijesti ili nesvjestica; ošamućenost ili ostavljanje praznine u sjećanju; Glavobolja, povraćanje, zamagljen vid ili promjene raspoloženja ili ponašanja.

Također su ih pitali je li dijete ikada bilo na procjeni zbog potresa ili ozljede mozga i je li to dovelo do dijagnoze potresa mozga.

Oko 8,7% djece imalo je simptome potresa ili ozljede mozga, a 5,3% imalo je formalnu dijagnozu.

Ekstrapolacija rezultata na svu djecu u SAD-u u dobi od 5 do 17 godina sugerira da je 4,6 milijuna djece imalo simptome, a da je 2,6 milijuna dobilo dijagnozu u 2020.

Dodatno, oko 23% djece sa simptomima nije pregledano na potres mozga ili ozljedu mozga (što predstavlja oko milijun diljem zemlje), pri čemu je veća vjerojatnost da mlađa djeca neće biti pregledana.

Anketa je uključivala i pitanja o trenutnoj psihičkoj i socijalnoj dobrobiti djeteta.

Oni koji su doživjeli simptome ili dijagnozu potresa ili ozljede mozga imali su 60% veći rizik od simptoma depresije i dvostruko veći rizik od anksioznosti od onih bez simptoma ili dijagnoze.

Također je vjerojatnije da su uzimali lijekove za poboljšanje svoje sposobnosti koncentracije (70% veća vjerojatnost), mentalnog zdravlja, ponašanja ili emocija te da su češće tražili savjetovanje (50% veća vjerojatnost).

"Otkrili smo da je nešto više od četvrtine (26%) onih sa simptomima anksioznosti ili depresije primilo terapiju ili lijekove", kaže gospođa Ramulu. "Ako se problemi mentalnog zdravlja nedovoljno liječe, to bi moglo povećati rizik od samoozljeđivanja i samoubojstva."

Djeca sa simptomima i/ili dijagnozom potresa ili ozljede mozga također su teže sklapala prijateljstva (57% veća vjerojatnost).

Iako studija nije uspjela dokazati uzročnu vezu, rezultati sugeriraju da potresi mozga povećavaju rizik od psiholoških, socijalnih i bihevioralnih poteškoća kod djece, kažu istraživači.

Ograničenja studije uključuju nedostatak informacija o tome kada se ozljeda glave dogodila i koliko je ozljeda mozga bila teška. Osim toga, nije bilo jasno jesu li psihološki problemi specifični za traumu glave ili su se javili nakon drugih ozljeda i bolesti.

Autori zaključuju da postoji hitna potreba za probirom sve djece na potrese i ozljede mozga nakon udarca u glavu.

“Rutinska procjena djece koja su pretrpjela udarac u glavu ključna je ako djeca žele dobiti liječenje i njegu koja im je potrebna, bilo da se radi o lijekovima, psihološkom savjetovanju ili pomoći pri sklapanju prijateljstva”, objašnjava gospođa Ramulu.

"Identificiranje potresa ili ozljede mozga također je važan korak u sprječavanju druge traume glave, koja može biti ozbiljnija i trebati dulje za oporavak."

Izvori: