Studija daje novu nadu u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti

Studija daje novu nadu u liječenju Alzheimerove i Parkinsonove bolesti

Nanovelike molekule određenog kemijskog elementa mogu inhibirati stvaranje plaka u moždanom tkivu. Ovo novo otkriće istraživača sa Sveučilišta Umeå, Švedska, u suradnji s istraživačima u Hrvatskoj i Litvi nudi novu nadu za nove tretmane za Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest, na primjer, dugoročno.

Ovo je doista vrlo važan korak koji bi mogao biti temelj za nove i učinkovite tretmane neurodegenerativnih bolesti u budućnosti.”

Ludmilla Morozova-Roche, profesorica, Sveučilište Umeå

Kada se proteini pogrešno savijaju, formiraju netopljive fibrile zvane amiloidi, koji su upleteni u nekoliko ozbiljnih bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, Corino de Andrade i kravlje ludilo. Amiloidni agregati ubijaju neuronske stanice i stvaraju amiloidne plakove u moždanom tkivu.

Ono što su istraživači u Umeåu u Švedskoj, Vilniusu u Litvi i Rijeci u Hrvatskoj otkrili jest da određene molekule na nanosmjeru mogu spriječiti stvaranje amiloida proupalnog proteina S100A9. Ove molekule su čak sposobne otopiti prethodno formirane amiloide, kao što je pokazano pomoću mikroskopije atomske sile i tehnika fluorescencije. Molekule su nanorazmjerni polioksoniobati, odnosno takozvani polioksometalatni ioni s negativnim nabojem koji sadrže kemijski element niobij.

"Potrebno je više istraživanja prije nego što sa sigurnošću možemo reći da se mogu izvesti učinkoviti tretmani, ali dosadašnji rezultati pokazuju se vrlo obećavajućim", kaže Ludmilla Morozova-Roche.

Istraživači su radili s dvije različite molekule polioksoniobata, Nb10 i TiNb9. Ispostavilo se da oba SI00A9 inhibiraju amiloide stvaranjem ionskih interakcija s pozitivno nabijenim područjima na površini proteina, koji su ključni za samo-sastavljanje amiloida.

Ispitane molekule polioksoniobata relativno su kemijski stabilne i topljive u vodi. Molekule su nanoskalne, tj. izuzetno male. Zbog svoje visoke biokompatibilnosti i stabilnosti, ove nanomolekule također mogu biti zanimljive za druge medicinske primjene kao što su implantati.

Na Sveučilištu Umeå, dvije istraživačke grupe s Medicinskog i Kemijskog fakulteta surađivale su promatrajući problem iz različitih kutova i primjenjujući širok raspon biofizičkih i biokemijskih tehnika kao i simulacije molekularne dinamike.

Izvori: