Infekcija virusom herpesa povezana je s većim rizikom od Alzheimerove bolesti, studija pokazuje da lijekovi protiv herpesa mogu pomoći

Infekcija virusom herpesa povezana je s većim rizikom od Alzheimerove bolesti, studija pokazuje da lijekovi protiv herpesa mogu pomoći

Novo istraživanje koje koristi podatke o američkom osiguranju otkriva da ljudi s HSV-1 imaju veću vjerojatnost da će razviti Alzheimerovu bolest i može sugerirati da antivirusni lijekovi mogu smanjiti taj rizik.

Veliki američki podaci iz stvarnog svijeta (RWD) pružaju daljnje dokaze o povezanosti između infekcije herpes simplex virusom tipa 1 (HSV-1) i razvoja Alzheimerove bolesti (AD) i sugeriraju potencijal korištenja antiherpetičkih terapija kao potencijalne zaštite od AD-a i povezanih demencija.

AktualniBMJ otvorenStudija iz Sjedinjenih Država ispitivala je povezanost HSV-1 i AD-a pomoću RWD-a.

Alzheimerova bolest i herpes virusi

AD je kronična i progresivna neurodegenerativna bolest koja utječe na mišljenje, rasuđivanje i pamćenje pojedinca. Gotovo 60%–80% osoba s AD-om razvije demenciju, što rezultira dugotrajnim zdravstvenim opterećenjem. Trenutno je oko 35,6 milijuna ljudi dijagnosticirano s demencijom diljem svijeta, a brz porast pripisuje se starenju stanovništva. Za borbu protiv rastuće učestalosti AD-a diljem svijeta, postoji hitna potreba za učinkovitim intervencijama.

Pojedinci s AD-om i povezanom demencijom razvijaju karakterističan toksični proteinski agregat s τ-neurofibrilarnim čvorovima i amiloid-β (Aβ) plakovima središnjeg živčanog sustava s patološkim obilježjima. Prethodna studija je otkrila ulogu egzogenih patogena, posebno HSV-1, u razvoju AD.

HSV-1 je česta virusna infekcija koja se uglavnom javlja u globalnoj populaciji između 0 i 49 godina. Većina djece koja dobiju ovu infekciju mogu ostati bez simptoma. HSV-1 uspostavlja latenciju u trigeminalnim ganglijima i pokazuje periodične simptomatske reaktivacije, uzrokujući očne bolesti, oralne ulceracije i rijetko meningoencefalitis.

Studija na modelu miša pokazala je da infekcija HSV-1 dovodi do taloženja Aβ i drugih promjena povezanih s AD-om. Nadalje, eksperimentalna reaktivacija infekcije HSV-1 uzrokovala je promjene u patološkim obilježjima na način koji ovisi o dozi. Nekoliko studija u stvarnom svijetu pokazalo je da pacijenti s dijagnosticiranim HSV-1 i drugim srodnim neurotropnim virusima imaju veći rizik od razvoja demencije. Zanimljivo je da su studije provedene u Tajvanu, Švedskoj i Francuskoj pokazale zaštitne učinke antiherpetika protiv demencije.

Znanstvenici su ukazali na potrebu za opsežnom studijom koja se temelji na podacima iz stvarnog svijeta kako bi se potvrdila uloga HSV-1 u razvoju AD i terapijski učinci antiherpetika protiv demencije.

O studiju

Trenutna retrospektivna podudarna studija slučaj-kontrola koristila je američke podatke iz stvarnog svijeta diljem zemlje kako bi pokazala povezanost između HSV-1 i AD-a i demencije povezane s AD-om (ADRD), uključujući Pickovu bolest, Lewyjeva tjelešca, frontotemporalnu demenciju, vaskularnu demenciju i nespecificiranu demenciju.

Svi relevantni bolnički i izvanbolnički podaci i primijenjeni recepti za lijekove dobiveni su iz IQVIA PharmaTrics Plus, najveće baze podataka komercijalnih zahtjeva u Sjedinjenim Državama, koja pokriva više od 215 milijuna kandidata od 2006. Budući da se studija temelji na administrativnim zahtjevima. To znači da je udio dijagnoza HSV-1 zabilježenih u ovoj studiji puno niži od stvarne prevalencije u općoj populaciji, koja se procjenjuje na oko dvije trećine za one ispod 50 godina u cijelom svijetu. Osim toga, osobe starije od 65 godina nedovoljno su zastupljene u ovom skupu podataka.

Slučajevi s AD-om ili ADRD-om upareni su s onima bez povijesti neuroloških poremećaja (kontrolne skupine) u omjeru 1:1 prema spolu, dobi, regiji, godini unosa u bazu podataka te povijesti bolničke i izvanbolničke zdravstvene skrbi. Provedena su dva uparivanja i analize. Indeksni datum za slučajeve bio je datum kada je AD/ADRD prvi put dijagnosticiran između 1. siječnja 2006. i 30. lipnja 2021. Za podudarne kontrole svi su kandidati morali imati 50 godina ili više od datuma indeksa. Pojedinci kojima je dijagnosticiran HSV-1 i drugi herpesvirusi, kao što su HSV-2 i citomegalovirus (CMV), prije nego što je zabilježen datum indeksa.

Rezultati studije

Trenutna studija identificirala je 395 654 bolesnika s AD-om, od kojih je 344 628 ispunjavalo kriterije prihvatljivosti. Ovi kandidati su usklađeni s kontrolnim. Većinu AD skupine činile su žene prosječne dobi od 73 godine. Pacijenti s AD-om pripadaju velikom, ravnomjerno raspoređenom geografskom području.

Većina bolesnika s AD-om imala je više komorbiditeta i kraće vrijeme praćenja u usporedbi s onima u kontrolnoj skupini. Trenutna studija je otkrila da je 1507 (0,44%) bolesnika s AD također imalo dijagnozu HSV-1 u usporedbi s 823 (0,24%) kontrolne skupine.

Uvjetna logistička regresijska analiza otkrila je da je dijagnoza HSV-1 povezana s AD-om s prilagođenim omjerom izgleda (OR) od 1,80. Stratificirana analiza pokazala je da je ova povezanost sve izraženija u starijim dobnim skupinama. Slična zapažanja također su dokumentirana u populaciji ADRD studije. Konkretno, ova je studija pronašla povezanost između HSV-2 i VZV s AD-om, sličnu HSV-1, dok nije uočena značajna razlika za CMV.

Analiza podskupina pokazala je da je 40% od 2330 bolesnika s poviješću HSV-1 koji su primali antiherpetike imalo manji relativni rizik od razvoja AD (prilagođeni HR 0,83, 95% CI 0,74 do 0,92) u usporedbi s pojedincima koji nisu koristili antiherpetike. Važno je napomenuti da ovaj omjer rizika odražava relativno smanjenje rizika unutar skupine ljudi s dijagnozom HSV-1, a ne u općoj populaciji. Međutim, ova opažena povezanost ne ukazuje na to da antiherpetički lijekovi sprječavaju Alzheimerovu bolest. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo postoji li uzročna veza.

Diploma

Trenutna studija pruža dodatne dokaze o povezanosti simptomatske HSV-1 infekcije i AD-a koristeći opsežne podatke iz stvarnog svijeta. Važno je istaknuti da su antiherpetičke terapije bile povezane sa smanjenim rizikom od AD-a kod osoba kojima je dijagnosticiran HSV-1. Međutim, ova studija može samo utvrditi povezanost, a ne uzročnost, a treba napomenuti nekoliko ograničenja, uključujući nedovoljnu dijagnozu HSV-1 i Alzheimerove bolesti, potencijalnu pogrešnu klasifikaciju i podzastupljenost starijih osoba. Rezultati također sugeriraju da neurodegenerativni učinak HSV-1 postaje očitiji s godinama i kumulativnom izloženošću. U budućnosti su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razjasnilo može li supresija neurotropnih virusa promijeniti prirodnu povijest AD i ADRD.

Izvori: