Studija pokazuje da antipsihotici povećavaju zdravstveni rizik kod pacijenata s demencijom

Studija pokazuje da antipsihotici povećavaju zdravstveni rizik kod pacijenata s demencijom

U trenutnojBritish Medical JournalU studiji istraživači procjenjuju nuspojave povezane s uzimanjem antipsihotika kod osoba s demencijom.

Uloga antipsihotika u liječenju demencije

Osobe s dijagnosticiranom demencijom doživljavaju funkcionalno oštećenje i progresivno kognitivno opadanje. Uobičajeni psihološki i bihevioralni simptomi demencije uključuju tjeskobu, depresiju, apatiju, agresiju, delirij, razdražljivost i psihozu.

Za upravljanje psihološkim i bihevioralnim simptomima demencije, pacijenti se obično liječe antipsihoticima. Nacionalni institut za zdravlje i njegu Ujedinjenog Kraljevstva trenutno preporučuje upotrebu antipsihotika samo kada su nelijekovske intervencije neučinkovite u ublažavanju bihevioralnih i psiholoških simptoma demencije. Međutim, tijekom nedavne pandemije koronavirusne bolesti 2019 (COVID-19), došlo je do povećanja upotrebe antipsihotika zbog mjera karantene i nedostupnosti nefarmaceutskih tretmana.

U UK-u su risperidon i haloperidol jedini antipsihotici odobreni za liječenje bihevioralnih ili psiholoških simptoma demencije. Godine 2003. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) istaknula je rizike poput moždanog udara, prolaznog ishemijskog napada i smrtnosti povezane s upotrebom risperidona kod starijih osoba s demencijom.

Na temelju nekoliko izvještaja o studijama, u Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Europi formulirane su regulatorne smjernice za smanjenje neprikladnog propisivanja antipsihotika za liječenje bihevioralnih i psiholoških simptoma demencije. Do danas je malo studija pružilo dokaze o povezanosti između propisivanja antipsihotika kod starijih osoba s demencijom i rizika od nekoliko bolesti kao što su infarkt miokarda, venska tromboembolija, ventrikularna aritmija i akutna ozljeda bubrega.

O studiju

Trenutna studija ispitala je rizik od štetnih ishoda povezanih s antipsihoticima u velikoj kohorti odraslih osoba s demencijom. Neki štetni ishodi razmatrani u ovoj studiji bili su venska tromboembolija, moždani udar, zatajenje srca, ventrikularna aritmija, prijelomi kostiju, infarkt miokarda, upala pluća i akutna ozljeda bubrega.

Više od 98% stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva registrirano je u sustavu opće prakse Nacionalne zdravstvene službe (NHS). Svi relevantni podaci prikupljeni su iz elektroničkih zdravstvenih zapisa Clinical Practice Research Datalink (CPRD), koji su povezani s više od 2000 ordinacija opće prakse. CPRD uključuje baze podataka Aurum i GOLD, koje se mogu smatrati široko reprezentativnim za stanovništvo Ujedinjenog Kraljevstva.

Regrutirane su osobe starije od 50 godina kojima je dijagnosticirana demencija. Važno je da nitko od sudionika studije nije primio antipsihotičku intervenciju godinu dana prije dijagnoze.

Istraživači su koristili usklađeni kohortni dizajn u kojem je svaki pacijent koji je uzimao antipsihotike nakon početne dijagnoze demencije uparen korištenjem metode uzorkovanja gustoće incidencije. Ova je metoda uključivala do 15 nasumično odabranih pacijenata kojima je istog dana dijagnosticirana demencija, ali nisu dobili antipsihotike.

Antipsihotici povećavaju rizik od nuspojava kod pacijenata s demencijom

U obje skupine, prosječna dob sudionika bila je 82,1 godina. Ukupno 35.339 sudionika dobilo je antipsihotik tijekom razdoblja istraživanja.

Prosječan broj dana između prve dijagnoze demencije i datuma prvog propisivanja antipsihotika bio je 693,8 odnosno 576,6 dana za Aurum i GOLD. Najčešće propisivani antipsihotici bili su risperidon, haloperidol, olanzapin i kvetiapin.

Trenutna populacijska studija pokazala je da odrasli s demencijom kojima su propisani antipsihotici imaju veći rizik od venske tromboembolije, infarkta miokarda, moždanog udara, zatajenja srca, upale pluća, prijeloma i akutne ozljede bubrega nego oni koji ih ne koriste. Ovo opažanje temelji se na analizi 173.910 odraslih osoba s demencijom odabranih iz obje baze podataka.

Povećan rizik od štetnih ishoda najčešće je primijećen među trenutnim i nedavnim korisnicima antipsihotika. Nakon 90 dana uzimanja antipsihotika, rizik od venske tromboembolije, upale pluća, akutne ozljede bubrega i moždanog udara bio je veći nego u onih koji ih nisu koristili. Međutim, antipsihotici nisu utjecali na rizik od ventrikularne aritmije, apendicitisa i kolecistitisa.

U usporedbi s primjenom risperidona, haloperidol je značajno povezan s povećanim rizikom od upale pluća, prijeloma kostiju i akutne ozljede bubrega. Iako su nuspojave haloperidola bile veće nego kod kvetiapina, nisu uočene značajne razlike između risperidona i kvetiapina u riziku od prijeloma, zatajenja srca i infarkta miokarda. Rizik od upale pluća, moždanog udara, akutne ozljede bubrega i venske tromboembolije bio je manji s kvetiapinom nego s risperidonom.

Zaključci

Trenutna studija baca svjetlo na to kako antipsihotici utječu na starije osobe s demencijom. Korištenje ovih lijekova povezano je s mnogim ozbiljnim nuspojavama, poput moždanog udara, akutne ozljede bubrega, upale pluća, venske tromboembolije, zatajenja srca i infarkta miokarda.

U budućnosti, ove rizike, zajedno s cerebrovaskularnim događajima i mortalitetom, potrebno je uzeti u obzir pri donošenju regulatornih odluka u vezi s upotrebom antipsihotika za liječenje demencije u starijih odraslih osoba.

Izvori: