Veličina grada smanjuje pretilost i impulzivnost kroz bolji način života i obrazovanje

Veličina grada smanjuje pretilost i impulzivnost kroz bolji način života i obrazovanje

Novo istraživanje pokazuje da veći gradovi bilježe veće stope i pretilosti i impulzivnosti, otkrivajući kako životni stil, obrazovanje i skrb o mentalnom zdravlju utječu na zdravije urbano stanovništvo.

U nedavnom članku objavljenom u JournaluPLOS -složeni sustaviIstraživači su ispitivali vezu između impulzivnosti i pretilosti u 915 gradova diljem Sjedinjenih Država. Njihovi rezultati pokazuju da su pretilost i impulzivnost, mjerene prevalencijom poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), bile rjeđe u većim gradovima. Čini se da ADHD utječe na razine pretilosti, pri čemu način života djeluje kao faktor koji ublažuje.

pozadina

Pokazuje da New York prkosi očekivanjima: unatoč manjoj infrastrukturi za fizičke aktivnosti, stanovnici New Yorka imaju nižu stopu pretilosti, što je paradoks koji se pripisuje gustim društvenim mrežama koje potiču pasivnu tjelovježbu putem hodanja.

Pretilost je rastuća globalna zdravstvena kriza, osobito u Sjedinjenim Državama, gdje će se njezina prevalencija značajno povećati do 2030. Dok razni čimbenici poput ponašanja, genetike i okoliša pridonose pretilosti, impulzivnost, koja se definira kao djelovanje bez predumišljaja, pojavila se kao važan psihološki čimbenik.

Iako impulzivnost može biti prilagodljiva u nekim kontekstima, pretjerana impulzivnost povezana je s lošim izborima i debljanjem. ADHD, klinički oblik impulzivnosti, pokazao je postojanu povezanost s pretilošću u epidemiološkim, genetskim i farmakološkim studijama u različitim populacijama, uključujući nizozemsku i korejsku djecu.

Međutim, većina istraživanja zanemaruje kako karakteristike okoliša, posebice one urbanih sredina, mogu utjecati na ovu povezanost. Pretilosti se razlikuju od grada do grada, uključujući ograničen pristup tjelesnoj aktivnosti, zdravoj hrani i socijalnoj potpori.

Urbana znanost, koja proučava kako grad raste s veličinom stanovništva, pruža alate za istraživanje ove složenosti. Zakoni urbanog skaliranja pokazuju kako se zdravstveni ishodi poput pretilosti i mentalnih poremećaja mijenjaju s veličinom grada. Studija pretpostavlja da bi niža prevalencija ADHD-a u većim gradovima mogla biti posljedica povećane genetske raznolikosti ili boljeg pristupa mentalnom zdravlju, iako ta objašnjenja ostaju spekulativna.

O studiju

Paradoks ADHD-a: Manji gradovi imali su veće stope ADHD-a unatoč manje resursa, mogući "efekt osnivača" u kojem ograničena genetska raznolikost u manjim populacijama povećava nasljedne osobine kao što je impulzivnost.

U ovoj studiji istraživači su primijenili novu metodu uzročnog zaključivanja kako bi razumjeli kako ADHD i urbane karakteristike utječu na pretilost u američkim gradovima. Studija također analizira podatke na individualnoj razini više od 19 000 djece kako bi se osigurala robusnost.

Studija je koristila skupove podataka na razini pojedinca i na razini grada kako bi ispitala kako su čimbenici kao što su tjelesna aktivnost, pretilost, ADHD, nesigurnost hrane, obrazovanje i pristup zaštiti mentalnog zdravlja povezani s veličinom urbanog stanovništva i međusobno.

Podaci na razini grada uključivali su fizičku neaktivnost, pretilost odraslih, pristup uslugama mentalnog zdravlja, fakultetsko obrazovanje i nesigurnost hrane. Ovi su podaci podijeljeni u 915 mikropolitanskih i metropolitanskih područja SAD-a.

Podaci na razini pojedinca uključivali su zdravstvene i demografske podatke o jednom nasumično odabranom djetetu (10 do 17 godina) po kućanstvu. Varijable su uključivale kategoriju indeksa tjelesne mase (BMI), tjelesnu aktivnost (dani/tjedan), težinu ADHD-a, nedostatak hrane u kućanstvu, korištenje usluga mentalnog zdravlja i razinu obrazovanja. Konačni skup podataka uključivao je više od 19 000 djece nakon čišćenja.

Urbani zakoni skaliranja modelirani su korištenjem obične regresije najmanjih kvadrata (OLS) na log-transformiranim podacima sa standardnim pogreškama konzistentnim heteroskedastičnosti. Gini indeks (korigiran za negativne vrijednosti) mjeren je unutar nejednakosti u zdravstvenim i socijalnim pokazateljima.

Uzročni odnosi između varijabli izvedeni su pomoću algoritma Petera Clarka, koji identificira asocijacije koje sugeriraju uzročne veze testiranjem uvjetne neovisnosti. Ova metoda ne uvodi skrivene varijable ili petlje povratnih informacija koje se možda neće uvijek primijeniti. Studija je izbjegla kombiniranje informacija na razini pojedinca i grada u kauzalnim modelima zbog razlika u vrsti podataka, dobnim skupinama i nedostatku informacija o lokaciji.

Rezultati

Na razini grada (915 američkih gradova), analiza urbanog skaliranja otkrila je da ADHD u djetinjstvu, pretilost u odrasloj dobi i tjelesna neaktivnost odgovaraju veličini stanovništva, što ukazuje na nižu prevalenciju po glavi stanovnika u većim gradovima.

Moždane karte gladi: Studije neuroimaginga navedene u impulzivnom jedenju papira povezuju sa smanjenom aktivnošću u prednjem cingulatnom korteksu, području mozga ključnom za donošenje odluka koje daje biološke naznake za dodatni ciklus ADHD-a.

Nasuprot tome, pristup mentalnom zdravlju i visokom obrazovanju skalirao se superlinearno i češće u većim gradovima, dok je nesigurnost hrane skalirala linearno. Značajno je da su manji gradovi pokazali do 30% veće izglede za fizičku neaktivnost u usporedbi s većim gradovima.

Koristeći metropolitanske pokazatelje prilagođene razmjeru, tim je primijenio algoritam uzročnog otkrivanja kako bi otkrio važne povezanosti.

Dostupnost pružatelja usluga mentalnog zdravlja smanjila je tjelesnu neaktivnost, dok je visoko obrazovanje povezano s boljim pristupom mentalnom zdravlju i manjom nesigurnošću hrane. Ovi spojevi su korelativni, ali usklađeni s poznatim biološkim putovima, kao što su: B. Moždani krugovi koji reguliraju kontrolu impulsa i gene povezane s dopaminom.

Na individualnoj razini (podaci od preko 19.000 djece), obrasci su odražavali one u gradovima. Ozbiljnost ADHD-a bila je u korelaciji s manjom tjelesnom aktivnošću i većim BMI-om, što ukazuje na izravnu (npr. loš izbor prehrane) i neizravnu (npr. smanjeni putevi vježbanja) između ADHD-a i pretilosti.

Osim toga, istraživači su otkrili da je zaštitna priroda obrazovanja odraslih zaštićena u kućanstvima i povezana s boljim pristupom skrbi za mentalno zdravlje, manjim nedostatkom hrane i zdravijim BMI-om kod djece, iako je moguće i s manje vremena provedenog u tjelesnoj aktivnosti.

Zaključci

Ova studija pokazuje da sveukupno blagostanje raste s veličinom grada: pretilost, nesigurnost hrane, ADHD i neaktivnost se smanjuju u većim gradovima, dok se pristup koledžu i skrbi za mentalno zdravlje povećava.

Uzročna analiza sugerira da ADHD dovodi do pretilosti kroz smanjenu tjelesnu aktivnost. Fakultetsko obrazovanje i sigurnost hrane neizravno smanjuju pretilost potičući više tjelesne aktivnosti.

Informacije na razini pojedinca podupiru ove obrasce na razini grada, ističući ADHD i kontrolu impulsa kod pretilosti, s mogućim biološkim vezama s funkcijom mozga (npr. prednjim cingularnim korteksom) i uključenim genetskim čimbenicima kao što je dopaminergička signalizacija.

Snaga studije leži u kombinaciji podataka o velikim gradovima s uvidima na razini pojedinca. Ograničenja uključuju pretpostavke u uzročnom algoritmu, potencijalne skrivene varijable, neusklađene dobne skupine i nemogućnost povezivanja pojedinaca s određenim gradovima. Usredotočenost na podatke iz SAD-a također ograničava mogućnost generalizacije, iako međunarodne studije ukazuju na širu relevantnost.

Međutim, rezultati sugeriraju da ciljane politike koje promiču tjelesnu aktivnost i obrazovanje mogu pomoći u smanjenju pretilosti, osobito u manjim zajednicama ili zajednicama s nedostatkom usluga.

Izvori: