Nova studija povezuje cervikovaginalni mikrobiom s povećanim rizikom od infekcija klamidijom

Nova studija povezuje cervikovaginalni mikrobiom s povećanim rizikom od infekcija klamidijom

Istraživanja pokazuju kako mikrobne neravnoteže povećavaju osjetljivost na infekciju i ponovnu infekciju te pružaju potencijalne načine za prevenciju i liječenje.

Cervikovaginalni mikrobiom (CVM) ima ključnu ulogu u utjecaju na rizik od infekcija genitalnog trakta. Nedavna studija objavljena ućelijaistražuje kako CVM utječe na učestalost i ponavljanje infekcija Chlamydia trachomatis (CT) i povezanih komplikacija.

Razumijevanje Chlamydia trachomatis

CT je najčešća bakterijska spolno prenosiva infekcija (SPI), s više od 130 milijuna prijavljenih slučajeva u 2019. Sve veća učestalost u posljednja četiri desetljeća značajno je opteretila sustave javnog zdravstva.

CT može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući upalnu bolest zdjelice (PID), pobačaj, kroničnu bol u zdjelici, neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću. Novorođenčad majki s CT-om izložena je riziku od konjunktivitisa i pneumonitisa.

Adolescenti i mladi odrasli (AYA) čine polovicu svih novih slučajeva SPI, sa stopama CT-a pet puta višim među crnim i latinoameričkim AYA u usporedbi s njihovim bijelcima, naglašavajući velike razlike u zdravstvenim ishodima. Čimbenici rizika za CT uključuju više seksualnih partnera, prethodne spolno prenosive bolesti, dob ispod 25 godina, nisko obrazovanje i vaginalnu disbiozu, koja se obično naziva bakterijska vaginoza (BV). Međutim, budući da BV i CT dijele slične čimbenike rizika, njihov odnos ostaje složen i nepovezan.

Cervikovaginalni mikrobiom

CVM se sastoji od bakterija i gljivica u kojima tipično dominiraju laktobacili ili su okarakterizirani kao polimikrobni. Važne vrste Lactobacillus –L. crushatus, L. iners, L. gasseri i L. jensenii– proizvode mliječnu kiselinu, stvarajući okruženje koje inhibira kolonizaciju CT-a. Neke vrste također smanjuju razinu triptofana, dodatno ograničavajući rast CT-a.

CVM je kategoriziran u molekularne podtipove na temelju sekvenciranja gena 16S rRNA i klasteriranja tipa zajednice (CST).

Pregled studije

Cilj studije bio je ispitati povezanost BV-a i CT-a tijekom vremena uzimajući u obzir zajedničke čimbenike rizika. Istraživači su proučavali 560 crnih i latinoameričkih AYA, uključujući 187 žena s novodijagnosticiranim CT infekcijama i 373 kontrolne skupine. Svi sudionici, u dobi od 13 do 21 godine (prosječna dob 20 godina), bili su spolno aktivni.

CVM uzorci su prikupljeni približno šest mjeseci prije infekcije, tijekom infekcije i šest mjeseci nakon infekcije. Ovi su uzorci analizirani korištenjem molekularnog BV rezultata (molBV), objektivnog markera CVM statusa sličnog Nugentovom rezultatu koji se koristi za dijagnosticiranje BV.

CT predviđanje rizika

Razine MolBV bile su značajno više kod osoba koje su kasnije razvile CT u usporedbi s kontrolama. Ta je razlika bila vidljiva u uzorcima prije infekcije, ali je nestala nakon tretmana, sugerirajući da disbioza CVM može povećati osjetljivost na CT.

Sudionici s CVM značajkama sličnim BV-u, koje karakteriziraju više molBV vrijednosti i veća mikrobna raznolikost, pokazali su veći rizik od CT-a. Konkretno, CST-IV-A, podtip povezan s Candidatus Lachnocurva vaginae, povećao je rizik od CT-a za 2,5 puta i bio je povezan s rekurentnim infekcijama.

Daljnja stratifikacija otkrila je da su pojedinci s mBV-pozitivnim CVM profilom imali 62% veću vjerojatnost da će dobiti CT. Oni klasificirani kao mBV-A (povezani s CST-IV-A) imali su 2,4 puta veći rizik u usporedbi s mBV-B.

Candidatus Lachnocurva vaginae – 33 puta češći kod mBV-A – može poremetiti zaštitnu proizvodnju mliječne kiseline i oslabiti obranu od CT-a. Ova je vrsta bila usko povezana s mrežom od deset bakterijskih rodova, uključujući Prevotella, Megasphaera i Clostridium, koji su zajedno predvidjeli 2,5 puta povećanje rizika od CT-a po jedinici povećanja rezultata mikrobnog rizika (MRS).

Širi utjecaj na CVM

Infekcije CT-om rezultirale su značajnim promjenama u CVM-u, iako su se uzorci nakon tretmana često vratili na osnovni sastav. Međutim, mBV-srednji stadiji i CST-IV-A ostali su povišeni u slučajevima CT-a u usporedbi s kontrolama.

Status mBV-A ne samo da je predviđao nove infekcije, već je i povećao rizik od ponovne infekcije za 3,6 puta. Sveukupno, stope ponovne infekcije bile su 20,6% u slučajevima CT-a naspram 4% u kontrolama, što predstavlja šesterostruko veći rizik.

Nadalje, mBV-pozitivan status nakon liječenja korelirao je s povećanom stopom pobačaja, naglašavajući kliničku važnost sastava CVM-a.

Zaključci

Studija zaključuje da značajke CVM-a povezane s BV-om – poput stanja mBV-a, CST-a i specifičnih bakterijskih taksona – snažno predviđaju rizik od infekcije i ponovne infekcije CT-om. Gubitak zaštitnih laktobacila i povećana mikrobna raznolikost pružaju biološku podršku ovim rezultatima.

Ovi rezultati naglašavaju važnost klasifikacije BV prema molekularnom podtipu kako bi se bolje razumio njegov odnos prema CT-u. Uloga CVM-a u osjetljivosti, recidivima i komplikacijama također naglašava njegov potencijal kao cilja za preventivne i terapijske intervencije.

Izvori: